Jeste li ikad čuli da je netko primio pet koševa u četvrtini i izgubio utakmicu? Hm... Niste? A jeste li ikad čuli da najveći mogući autsajder pobijedi u gostima iako su mu dva glavna beka (Mandache i Watson) šutirala iz igre zajednički 2 od 21, s tim da je jedan igrao 35 minuta beka šutera, a drugi 25 minuta playmakera, jer drugih igrača jednostavno nemaju? Pritom nije nastupio ni Vlad Moldoveanu, solidan klupski centar u Turskoj, gdje je naš Buva, recimo, prvi strijelac lige.
E, to izgubiti može samo Hrvatska. Skelinova Hrvatska. Vrankovićeva i Rađina Hrvatska još je - izgleda - gora od Watsona i Mandachea. Tricu su dečki danas pucali 2 od 26. S tim da je jednu od te dvije pogodio naš nominalno najbolji šuter Krušlin, koji je šutirao - 1/10. Može li gore? Teško, jako jako teško.
Mi, Kosovo, Bjelorusija, Austrija... To je sad naše društvo, to su momčadi koje nakon tri kola europskih kvalifikacija za svjetsko košarkaško prvenstvo imaju sva tri poraza. A znate i sami što Austrijanci i Englezi predstavljaju u europskoj košarci. E, pa mi sad predstavljamo isto to. U skupini s Rumunjskom, Italijom i Nizozemskom dečki imaju tri poraza?! Pa da je o nogometu riječ to bi bila katastrofa za Hrvatsku, kamoli u košarci. Mi smo na dnu, zakucani "u podrumu" europske košarke i to je sad valjda svima jasno.
Što je najgore od svega, ispast ćemo vrlo vjerojatno u sustavu natjecanja gdje tri od četiri momčadi idu dalje, a to bi značilo da generacija Šarića, Bendera, Hezonje neće vidjeti ni svjetsko prvenstvo niti biti u mogućnosti izboriti Olimpijske igre u Tokiju.
Strašan je to udarac za našu košarku, nema sumnje, ali kad malo bolje čovjek razmisli - nismo li točno to i zaslužili?
Pa pogledajte samo slučaj Hrvoja Perića, dečka koji je u 32. godini došao igrati za reprezentaciju protiv Rumunjske iako ih je mogao komotno sve skupa poslati u onu stvar jer za najboljeg igrača prvaka Italije, koji je večeras bio naš najbolji čovjek i ubacio 19 koševa, nije bilo mjesta ni među 12 igrača. Nikad! Kod niti jednog hrvatskog izbornika! Nije mogao biti niti rezerva.
Pogledajte na što nam sliče nekadašnji bastioni hrvatske košarke, od KK Zagreba, koji gubi po 50 razlike i nikoga nije briga, do trostrukog europskog prvaka Splita ili Cibone, predzadnje momčadi ABA lige?!
Pa Cedevita je nekidan izgubila od Budućnosti u gostima 32 razlike i Top 16 Eurokupa završila s omjerom 0- 6. Dok je još pokušavala odigrati nešto u Europi, Cibona je imala - ako se ne varamo - 24 poraza zaredom u skupinama europskih kupova. Alo! Dvadesetičetiri!
Svima onima koji još vole košarku u Hrvatskoj zato možemo poručiti samo jedno - nemojte gledati hrvatsku košarku. Ugasite TV.
Kad i ako dođe vrijeme da ga ponovno upalite, mi ćemo vas obavijestiti...