Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih je na Svjetskom prvenstvu u Danskoj osvojila zlatnu medalju pobijedivši u finalu 28-22 Njemačku, što joj je treće uzastopno zlato na svjetskim smotrama.
POGLEDAJTE VIDEO: Gluhi rukometaši prvaci
'Kažu da nismo čuli za poraz'
Tomislav Bošnjak (36) najbolji je strijelac turnira s 44 gola, dok je Bruno Varšić proglašen najboljim golmanom. Njih dvoje ujedno su uvršteni u najbolju sedmorku turnira. Najboljim igračem proglašen je Jörg Tomaschewski, igrač Njemačke.
- Osjećaj je možda i najbolji do sad. U finalu je sve bilo protiv nas, publika, suci... Na kraju je taj naš pobjednički karakter došao do izražaja i zasluženo smo pobijedili - javio nam se Bošnjak.
Naši reprezentativci vole se zafrkavati. Nakon utakmice slavili su uz legendarnu Mišinu pjesmu 'Svi pjevaju, ja ne čujem'.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Mi se znamo šaliti na svoj račun. To je i jedan od razloga zašto smo tako dobri. U momčadi vlada sjajna atmosfera. 'Svi pjevaju, ja ne čujem' postala je naša himna. Najbolja mi je šala kad nam kažu: 'Nisu čuli za poraz' - rekao je kroz smijeh Bošnjak.
'Pobjeđivali smo čujuće'
Gluha reprezentacija ima iskustvo igranja i s 'čujućima'.
- Igrali smo u Karlovcu prije SP-a prijateljsku s Dubovcem, koji je član drugog ranga. Bili su pojačani s nekoliko prvoligaških igrača, a igrao im je i Andrej Obranović, mlađi brat Sandra, koji igra za 'kauboje', ima iskustva u Bundesligi. Pobijedili smo i tu vidjeli da smo stvarno jaki.
Bošnjak je djelomično ostao bez sluha kao dječak, u petom razredu osnovne škole.
- Petarda mi je eksplodirala u ruci i oštetila sluh. S godinama sam čuo sve slabije. Nosim slušni aparat koji mi omogućava normalnu komunikaciju i normalan život. Oštećenje je negdje oko 65 posto ukupnog sluha. Na desno uho čujem slabije nego na lijevo.
'Nekad ne čujem trenera'
Tomislav je dvije godine bio u Poreču, koji je u elitnom rangu hrvatskog rukometa, a sad je u Umagu. U Umagu je već igrao, a sad se vratio, da vrati klub u najviši rang.
- Nije mi teško. Srednji sam vanjski pa me svi moraju slušati, ha-ha. Nekad komunikacija bude otežana, ali nije strašno. Ako je trener daleko od mene, nekad ga ne čujem. Nisam jedini u reprezentaciji gluhih koji je igrao u najvišem rangu. Tu je i golman Varšić, naša hobotnica, koji je bio u Varaždinu.
Hrvatski rukometni savez na službenim stranicama o vašem uspjehu nije objavio ni slova.
- Jer mi ne spadamo pod HRS. Ali, da ne bude zabune, oni uvijek čestitaju. Možda su sad na godišnjem, ali za lijepe čestitke nikad nije kasno. Mi smo pod Hrvatskim sportskim savezom gluhih. Savez smo za sebe, dobro funkcioniramo, puno djece s oštećenjem sluha integriramo u sport s 'čujućom' djecom.
Je li čestitao tko od 'kauboja'?
- Uh, dobio sam hrpu poruka. Među prvima mi je čestitao reprezentativac Filip Glavaš, bio mi je suigrač u Umagu, a sad je potpisao za Zagreb.
'Vodio me Duvnjakov otac'
Da bi se moglo nastupati za reprezentaciju gluhih i nagluhih, osoba mora imati određeno oštećenje sluha.
- To se gleda preko audiograma. 55 decibela na gore mora biti oštećenje jednog i drugog uha, meni je desno 80-90 decibela, a lijevo s godinama pada.
Otkrio nam je kako je počeo s rukometom.
- Počeo sam igrati sa sedam godina, trenirao sam paralelno to i nogomet, s dvanaest godina me otac Domagoja Duvnjaka nagovorio da se odlučim za rukomet. Igrao sam u Đakovu u najtežem periodu, klub je ispao iz Prve lige, nije bilo novca, ja sam bio kapetan s devetnaest godina.
'I Landin ima problema sa sluhom'
Ima li u vrhunskom rukometu igrača koji imaju problema sa sluhom?
- Najbolji vam je primjer danski golman Niklas Landin. Bio je u Kielu, sad je u Aalborgu. Najbolji je na svijetu. S devet mjeseci dobio je meningitis i od tad ne čuje na lijevo uho. Sve se može!
Bošnjak je u finalu dobio crveni.
- Dobio sam tri isključenja. Sudili su nam Danci, koji sude prvu ligu. Suđenje je bilo tendenciozno, ali prevladali smo to. Pokazali smo da smo momčad, čak i kad su mene, kao nositelja, uspjeli izbaciti iz takta. Čestitam svojim suigračima, od prvog do zadnjeg - zaključio je Bošnjak.