Godina 38, centimetara 205, obrana protiv Dinama - “mali milijun”. Sve to je Vanja Iveša, junak Istrina remija s Dinamom na Aldo Drosini.

- Žao mi je samo što nisam obranio i onaj Ćorićev šut, bio sam blizu, činilo mi se da mi je i ta lopta bila na ruci. Više o tome razmišljam nego o svim onim obranama, općenito tako gledam na stvari u životu. OK, napravio si nešto dobro, ali uvijek gledam kako biti još bolji... - kaže Iveša.

Uz Marina Tomasova, koji je s dva gola srušio Split, iskusni golman Puljana prvo je ime prošloga kola HNL-a. Iako, realno gledajući, teže je odvesti Istru do remija s Dinamom nego Rijeku do pobjede nad Splitom...

- Vidim neke komentare da je Dinamo igrao s drugom momčadi, s rezervama... Ma to su gluposti, pa to je momčad koja ima 25 odličnih igrača, čak bi možda za nas bilo i bolje da su igrali svi ovi koji su nastupili protiv Skenderbeua u Albaniji. Ovako su ušli novi, motivirani, željni dokazivanja - rekao je Puljanin Iveša, koji je nakon sedmogodišnje epizode u Turskoj prošle sezone završio u - Opatiji.

- Da, tako je ispalo, završio sam u trećoj ligi. Posljednjeg dana prijelaznog roka napustio sam Elazığspor jer nisam želio oprostiti neka dugovanja, na čemu su u klubu inzistirali. Rastali smo se, ja sam se vratio u Hrvatsku, a tad su već svi klubovi riješili pitanje golmana. Imao sam i dosta godina, mnogi su možda bili i skeptični, pa sam se dogovorio s Opatijom - vratio je film godinu dana unatrag Iveša.

Bio bi vjerojatno i danas ondje da sam nije preuzeo inicijativu. Vidio je da se u Puli nešto događa, da su došli ulagači, i želio je biti dio Pamićeve momčadi.

- Oni su vjerojatno i zaboravili na mene, mislili da ću u mirovinu, da neću više braniti, ali meni još nije dosta. Želio sam braniti, i dalje volim ovo raditi, pa sam rekao svojem treneru golmana u Opatiji da nazove direktora Istre Marija Rubešu i raspita se žele li me možda. Odmah su reagirali, čuo sam se i s 'Paminjom', našli smo se i kroz prijateljski razgovor sve dogovorili za nekoliko minuta. Nije mi bio važan ni novac, vodili su me prije svega sportski motivi. Svidjeli su mi se novi vjetrovi u klubu, ovo je moj grad, rođen sam u Puli i želio sam pomoći da Istra naraste kao klub - kaže Iveša.

Sam je sebe praktički doveo u Pulu, odradio i dio posla sportskog direktora, ali ipak je najbolji u onom golmanskom dijelu. Znat će ponešto o tome i igrači Dinama, izluđivao ih je u subotu navečer, branio zicere, udarce iz daljine, s nekoliko metara. Ali nije to ni posebno čudno za čovjeka koji se godinama u Turskoj sudarao s igračima poput Drogbe, Sneijdera, ranije i Roberta Carlosa...

- Drogba mi je zabio dva gola u jednoj utakmici, izgubili smo u Istanbulu 3-1. Došao je u Tursku već u poznim godinama, ali klasa se vidi na prvi pogled. Kad sam tek došao, zabio mi je jedan gol i Roberto Carlos, ali ne iz daljine, u svom stilu, nego iz nekakvog odbijanca - sjeća se Vanja Iveša, koji posebno pamti jednog igrača:

- Brazilac Alex, koji je bio kapetan Fenerbahčea, oduvijek me fascinirao. Strašan igrač, taktički besprijekoran, ali i najveći profesionalac kojeg sam ikad upoznao. Godinama je bio u Turskoj, osam godina igrao je za Fener, i svake od njih bio je otprilike na jednakoj razini. Sjajan, izvrstan igrač.

U nogometnoj biografiji Vanje Iveše zapisano je da je Hrvatskoj igrao i za Rijeku, Slaven Belupo, Pulu, Novalju, Žminj... Bio je kratko i u Australiji, u Sydney Unitedu, ali razdoblje u Turskoj ipak mu je najdraže, najvažnije. Četiri sezone u Eskişehirsporu, pa tri u Elazığsporu.

- U Turskoj je nogomet čisto uživanje. Ljudi žive za utakmice, cijelo okruženje je jako pozitivno, a tako je velikim dijelom zbog ulaganja u marketing, u promociju nogometa. Rezultati takvog pristupa se jasno vide. Žao mi je što toga nema kod nas, u HNL-u, jer znam iz iskustva da je ova liga 10 sasvim druga dimenzija u odnosu na ono što sam ostavio ovdje prije osam godinu. Tad je liga bila veća, imala i po 16 klubova, pa je razlika u kvaliteti bila ogromna. A danas, osim Dinama, nema nekih velikih razlika među prvoligašima, svaka utakmica vrlo je neizvjesna - kazao je Iveša.

Rodio se 1977., bliži se i ulazak u peto desetljeće života, ali Vanja još ne razmišlja o mirovini. Kad brani onako kao protiv Dinama, nema ni razloga...

- Često me pitaju do kad ću braniti, a ja na to pitanje ne znam odgovor. Do kraja ove sezone sigurno, do tad imam ugovor, ali odgovor na ovo pitanje prepustit ću Svevišnjem. Osjećam se dobro, fizički sam u dobrom stanju i dok god bude tako, nema razloga da prestanem braniti. Znam da imam godina, svjestan sam svega, pa ću se tako i ponašati. Dok budem mogao, stajat ću među stativama - završio je pulski junak.

Sreća po Puljane da se sjetio nazvati u klub i pojačati ih. Samim sobom...