Nije mi ovo prvi put da zabijam Hajduku u sudačkoj nadoknadi, baš mi je nekako gušt zabijati Splićanima, rekao je Soudani nakon što je po tko zna koji put dokazao da je jedan od najboljih stranaca koji su ikad igrali u Dinamu. 

Svaka čast Sammiru, Mujčinu, Viduki, Sedloskom, Eduardu, ali niti jedan od njih nije mogao ovako dobro sakriti sve slabosti Dinamove igre, a ima ih, kao što to radi Dinamov Alžirac. Kad smo već kod Alžira - stariji ljubitelji nogometa sjetit će se igrača po imenu Rabah Madjer, briljantnog napadača Porta 80-ih godina, koji je i službeno proglašen najboljim alžirskim nogometašem u povijesti. Za one mlađe, slobodno upišite u YouTube njegovo ime pa pogledajte o kakvom se majstoru radi.

Naravno, Soudani nije Madjer, ima on i svojih mana, ali iz Dinamove perspektive recimo da je on - Rabah Madjer za siromašne. Jednostavno, igrač odluke.

Bilo je i boljih od njega u plavom dresu, ali ostaje dojam da on najbolje maskira sve probleme u maksimirskom klubu.

Samo jedan potez, samo jedan bljesak i Hajduk je na koljenima. Primanje lopte i   gol, to izgleda tako lako, gotovo kao da bismo to svi mi mogli, praktički iz fotelje.

Upravo je u tome genijalnost takvih igrača, oni naprave da to izgleda tako lako.

No što će biti ako Soudani ode?

- Nadam se da ovo nije zadnji put da zabijam Hajduku - dodao je Dinamov junak nakon derbija i na neki način utješio navijače. 

No sve se glasnije priča da je Soudaniju to bio možda i posljednji derbi u plavom dresu. Nije tajna da ga želi puno klubova, no ono što je bitno je Soudanijeva riječ koja je jača od svih ugovora i potpisa. 

Alžirac je dao riječ Mamiću kad je dolazio u klub i odbio je bolje ponude da je ne bi prekršio. Sad je samo pitanje, je li ovoga puta i Dinamo njemu dao riječ da može otići uz odštetu nakon tri i pol godine u "modrom" dresu.

Dinamo će teško do naslova s ovakvom igrom, a iz teškog dolazimo do nemogućeg ako Soudani u međuvremenu spakira kofere i ode...