U 20. stoljeću jugoslavenska košarka bila je neprikosnovena. Medalje na svjetskim i olimpijskim smotrama bile su stvar rutine, nešto slično kao američka reprezentacija danas. Krešimir Ćosić, Radivoje Korać, Toni Kukoč, Žarko Paspalj, Dražen Petrović, Arijan Komazec, tjedan dana bi nam trebalo da nabrojimo sve legende koje su nastupale za jugoslavensku reprezentaciju, igrače koji su ovu regiju stavili na košarkašku mapu svijeta.
Zadnji košarkaški turnir Jugoslavija je odigrala 1991. godine, no igrači pod njezinom zastavom i danas nastupaju. Oko 5000 tisuća kilometara daleko od Hrvatske, točnije u Dubaiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, okupila se skupina košarkaških zaljubljenika s ovih prostora, osnovali klub i nazvali ga - KK Jugoslavija! Nabavili su i prepoznatljive dresove s natpisom "Jugoslavija" s petokrakom i grbom zemlje iz koje igrač dolazi.
Zanimljivo, ekipu je osnovao Šveđanin Patrik Sedrel. Majka mu je iz Crne Gore i tamo je često provodio dane u djetinjstvu. Vidjevši dosta košarkaša s ovih prostora, odlučio ih je opet sve ujediniti i osnovati novu Jugoslaviju.
- Liga se zove Ball Above All, a radi se o amaterskoj organizaciji za ljubitelje košarke u Emiratima. Sastoji se od 2 divizije (razlika u kvaliteti i stupnju natjecanja) te mješovite lige i korporativne lige. Od ove godine postoji i juniorska liga. Organizacija je nastala kao odgovor na nedostatak natjecanja za sve expate koji žive u Emiratima, a bave se košarkom. Divizija 1 je zaista kompetitivna i poneke utakmice su na razini A1 HR lige. Međutim, većinom se ipak radi o manje kompetitivnom natjecanju - priča nam član ekipe Zagrepčanin Vladimir Karmelić koji u Dubaiju živi već tri godine.
On je karijeru započeo u KK Maksimiru kada je imao devet godina, a tamo je proveo i većinu karijere. Od amaterske košarke se naravno ne može živjeti, a Vladimir u Emiratima radi kao marketinški stručnjak.
- U Dubai sam se odselio prije tri godine, ponuđena mi je funkcija u marketinškoj agenciji, u kojoj i sada radim. Standard može biti jako visok, ali to zaista ovisi o vrsti posla i razini plaće koju osoba ima. Od košarke nemamo nikakvu zaradu, to radimo iz ljubavi, a svi dečki uz to i rade, jer to je jedini način za biti u Dubaiju, nema vize bez posla.
- KK Jugoslavija nastupa u ligi nepune dvije godine, odnosno tri sezone. Krenuli smo sa 7-8 momaka iz Srbije, Makedoncem, Bosancem i jednim Hrvatom. Kako smo igrali, tako su nam se razne nacionalnosti priključivale jer im se sviđalo kako igramo. Tako danas momčad čine momci iz Srbije, Hrvati, Šveđani, Senegalci i Marokanci. Nemamo još nikakvu himnu, ali ponosni smo što se družimo, pričamo isti jezik i znamo igrati dobru košarku - kaže nam sa smiješkom.
Vladimir priznaje kako su im veliki problem fizikalije, kao i svima nama, no utakmice pobjeđuju na "mozak". Igraju uvjerljivo najljepšu košarku u ligi, a nahvalili su ih i Amerikanci.
- Malo smo slabiji u fizikalijama jer ipak smo svi već malo stariji dečki koji sjede za stolom 8-10 sati dnevno pa nas to često zna koštati boljih rezultata. Zadnjih nekoliko natjecanja smo došli do polufinala i tamo tijesno izgubili.
Uz košarkaško znanje, zadržali su i balkanski temperament zbog kojeg "nastradaju" skoro svaku utakmicu, a naravno, razlog su tehničke koje jedu za doručak.
- Kao kolektiv, prilično smo "vatreni" tako da skoro na svakoj utakmici dobijemo nekoliko tehničkih grešaka zbog prigovora sucima. Jednom su nam zabranili da pričamo na "srpskom", pa smo se mi onda prebacili na "hrvatski", svejedno smo dobili tehničku hahah - kaže raspoloženi Karmelić.
U Hrvatskoj poslije rekreacije ili nekih amaterskih utakmica, sastavni dio je gajba piva. No naš sugovornik kaže kako to ipak nije praksa u Emiratima.
- Ne baš, ali odemo na piće / kavu svi zajedno svakih mjesec dana. Družimo se i privatno van košarkaških terena tako da se sad već zaista dobro poznajemo. Krajem sezone imamo i "žurku" da proslavimo rezultat, bez obzira koji je haha - priča Vladimir.
Pitali smo i Vladimira tko je po njemu najbolji košarkaš u povijesti Jugoslavije, a u moru fantastičnih igrača i ljudi, za njega jednostavno nema dvojbe.
- Pa za mene je to Toni Kukoč. Upoznao sam ga, odradio i poneki trening s njim i zaista je vrhunski igrač, a svjedoče rezultati koje je ostvario - zaključio je.
Lijepo je vidjeti ovakvo jedinstvo ljudi s ovih prostora i na drugom kraju svijeta, a tko zna, možda tamo niknu novi Petrovići, Kukoči, Rađe koji će vratiti na noge hrvatsku košarku i onaj zlatni sjaj koji nas je krasio krajem 20. stoljeća.