Prošlo je četiri i pol godine, ali taj nesretni događaj ostavio je dubok ožiljak u meni. Nemoguće mi je to zaboraviti, gurnuti to sa strane. Jedino zbog čega mi je malo lakše je to što je Karol Bielecki nastavio karijeru, što se nije morao oprostiti od sporta koji toliko voli, rekao je Josip Valčić.

Jedna od najstravičnijih ozljeda u povijesti rukometa dogodila se 2010. Hrvatska i poljska rukometna reprezentacija igrale su u Kielcu prijateljsku utakmicu, a onda je u osmoj minuti vrijeme stalo. Bielecki je ostao ležati na parketu.

- Znao sam da neće dobro završiti, osjetio sam kako moj prst prodire u njegovo oko - istaknuo je preneraženi Valčić, koji je loptu namjeravao dodati suigraču, no na njegovu ispruženu ruku, odnosno prst, nesretno je naletio poljski reprezentativac.

Liječnici su Bieleckom pokušali spasiti oko, no nisu uspjeli. Poljak je bio na nekoliko operacija, no očni kirurzi ništa nisu mogli napraviti. Čak su mu rekli da se više neće moći baviti rukometom. Ispočetka se i Bielecki pomirio s liječničkom dijagnozom, objavio je i da završava karijeru, međutim, brzo se predomislio. Rekao je da mora pokušati.

- Najlakše je sad odustati, ali moram sam pokušati - istaknuo je Bielecki, koji je tad imao samo 28 godina. Bio je na vrhuncu karijere.

No samo 41 dan nakon što mu je Valčić u Kielcu teško ozlijedio lijevo oko, vratio se na trening tadašnjeg mu kluba Rhein-Neckar Löwena.

- Bielecki je imao rupturu oka, to je izuzetno rijetka ozljeda. Radi se o puknuću svih očnih ovojnica uz mrežnicu, koja se pomaknula. Velika je hrabrost što uopće još i igra, ali zbog toga sad nosi zaštitne naočale - rekao nam je ugledni oftalmolog Zdeslav Vukas, sin legendarnog Bernarda Vukasa.

Bielecki ne samo da je počeo s treninzima nego je malo više od dva mjeseca nakon teško ozljede zabio 11 golova u njemačkom prvenstvu.

- Karol igra s velikim hendikepom, jedno oko ne može nadoknaditi drugo. Nedostaje mu vidno polje s lijeve strane, to je kao kad zažmirite na jedno oko. Problem je sad što s jednim okom nema dubinu vida, vidi samo jednu dimenziju - rekao je dr. Vukas, koji se divi Poljaku što s takvom ozljedom igra na tako visokoj razini.

- Očito igra po osjećaju, oslanja se na iskustvo. Poslije prve operacije još je imao osjet svjetla, sad više nema niti to. Pratim rukomet i, koliko sam vidio, on uopće ne dodaje loptu na lijevo krilo. U toj brzini to je nemoguće jer mora brzo okretati glavu - istaknuo je oftalmolog dr. Vukas.

Dok je Bielecki tog 11. lipnja s bolnom grimasom sjedio na parketu, Josip Valčić je tražio način da mu se ispriča, da mu kaže koliko mu je žao, i da nije bilo namjerno. Nije mogao jer su Bieleckog odmah prevezli u bolnicu. Učinio je to preko novina. Prenijeli su njegove riječi i Karolu. Poljak nije bio bijesan.

- Nije on kriv, bio je to nesretan slučaj. Opraštam mu sve, takve stvari se događaju - rekao je Bielecki.

Josip je svejedno pokušavao osobno mu se ispričati. A priliku za to dobio je godinu dana kasnije. Valčić je tad igrao za njemački Gummersbach.

- Prvo ću potražiti Karola, moram mu reći da mi je žao - istaknuo je tada Valčić.

Josip mu je prišao na prvoj međusobnoj utakmici.

- Rekao sam mu da mi je žao, on mi je odgovorio da se ne ljuti, da nema zašto. Time je potvrdio da je velik rukometaš. Bilo mi je teško igrati tu utakmicu zbog svega što se dogodilo, no njemu se zaista divim. Igrati tako dobro bez jednog oka je čudesno. Ne znam bih li ja mogao - kaže Valčić i dodaje:

- Drago mi je da je on ondje. Ne znam bih li mogao podnijeti da je zbog mene morao prekinuti karijeru.

Hrvatski golman Šego, suigrač Bieleckog iz Kielca, kaže da se Poljak sjajno nosi s gubitkom oka. Ponekad se čak zna i našaliti na svoj račun.

- Dođe pa se opali otraga po glavi, a stakleno oko ispadne... Nasmijemo se zajedno, a što drugo. Bielecki je sjajan tip, veliki pozitivac - kaže Šego.