U proteklih mjesec dana Hajduk i njegovi navijači doživjeli su mnoge lijepe trenutke. Prva momčad pojačanja Ferrom, Grgićem te povratnicima Kalinićem i Mikanovićem upisala je četiri uzastopne pobjede koje su ih za dva koraka približile vrhu prvenstvene ljestvice. Poljud je konstantno rasprodan u trenutno dopuštenom pandemijskom kapacitetu i uopće nema sumnje da će tako biti sve do kraja sezone.
Juniori su u prvom izletu u Ligu prvaka mladih stigli do Play-off faze, u kojoj ih je tek nakon kaznenih udaraca izbacio španjolski Atletico. Bilježi se i rekordan broj članova koji će ovih dana premašiti i ciljanu godišnju brojku od 50.000, proslavljen je 111. rođendan... Koliko je pozitive ovih dana oko Hajduka svjedoči i podatak da se na otvaranju Livajinog murala u Kaštel Kambelovcu okupilo više ljudi nego na većini prvoligaških stadiona u Hrvatskoj.
Euforija trese cijeli Split i Dalmaciju, pa i šire, potvrdila je to po tko zna koji put i utakmica s Hrvatskim dragovoljcem u Kranjčevićevoj, tijekom koje je Hajduk imao podršku kao da igra na Poljudu, a ne u gostima. Nakon uvodnih mjesec dana proljetnog dijela sezone dojam je da je cijeli klub opet prodisao punim plućima i nastavlja nezadrživo rasti uz snažnu podršku vojske svojih vjernih navijača.
No u sjeni te velike euforije, pobjeda i slavlja, odvile su se i još uvijek se odvijaju i neke ne tako lijepe priče. U zadnjih mjesec dana Hajduk je ostao bez nadarenih mladih igrača Marka Brkljače i Mate Ivkovića, a čini se da će ostati i bez jednako nadarenog Luke Kapulice. Sva trojica su reprezentativci, neki od njih i kapetani momčadi, no sva trojica definitivno su među najdarovitijim igračima u generacijama igrača Hajduka rođenih 2004., 2005. i 2006. godine.
Rastanci s nadarenim mladim igračima nisu rijetkost, dapače, događalo se to i događat će se i u Hajduku i u drugim klubovima, ali kad se dogodi da jedan klub u kratkom roku ostane bez tri ponajbolja igrača u tri uzastopne generacije, onda je logično da se oglasi alarm za uzbunu i svi odgovorni zapitaju što se to događa. Pogotovo što stižu informacije kako nezadovoljnih mladih igrača ima još!
Navedena tri slučaja nisu ista. Ivković se s Hajdukom rastao sporazumno, klub je izrazio zadovoljstvo uplaćenom odštetom, no bez obzira na navedeno činjenica je da više nije igrač Hajduka.
- Želio bih zahvaliti njegovom agentu i Romi koja je pokazala veliki respekt prema Hajduku. Moguća je i buduća suradnja, oni nas jako poštuju - kazao je za klupsku televiziju sportski direktor Mindaugas Nikoličius, koji je na isti način potvrdio i kako Brkljača ne želi produžiti ugovor pod uvjetima koje mu je Hajduk ponudio.
- Njegovi predstavnici pred nas su postavili nerealne zahtjeve kojima nismo mogli udovoljiti. Dali smo mu najbolju moguću ponudu, jednaku onima koje dajemo ostalim top talentima iz naše Akademije.
Slučaj Kapulica sličan je Brkljačinom, ni on navodno ne želi produžiti ugovor koji mu istječe na ljeto. Pa iako ga Hajduk i dalje pokušava nagovoriti, neslužbeno nam je potvrđeno kako je vrlo blizu odlaska u Goricu, s kojom je praktično sve dogovoreno.
Službenim i neslužbenim kanalima iz kluba se u javnost plasiraju priče o nerealnim financijskim zahtjevima igrača, njihovih roditelja i zastupnika, no u razgovorima s drugom stranom uvjeravaju nas kako su njihovi zahtjevi isključivo vezani uz budući status i minutažu igrača, a ne novac.
Nakon svega navedenoga, kako logički objasniti da bi tri nesporno darovita igrača u koja je Hajduk investirao i novac, i vrijeme, i resurse... mogla otići iz kluba oko kojeg se stvorila neviđena euforija i nikad pozitivnija atmosfera? U trenutku kad se iskusni igrači žele vratiti i biti dio pobjedničke, potencijalno i trofejne momčadi, mladi i perspektivni igrači koji su u njemu stasali sada više u njemu ne vide svoju budućnost!?
Da je u pitanju jedan igrač moglo bi se to svesti pod mladenački hir ili nerealne ambicije roditelja i managera. Da su u pitanju dvojica, to bi već moralo biti dovoljno ozbiljno upozorenje da ne što ne štima. A kad su u pitanju trojica, i to trojica koju su i treneri, i vodstvo Akademije, pa i sportski direktor proglasili velikom perspektivom, onda to više nije ni slučajno, ni zabrinjavajuće, nego jasan signal da se u Akademiji nešto ozbiljno događa te da bi čelnici tom segmentu kluba trebali posvetiti puno više pozornosti.
Jer kako god okrenuli, najsigurniji i najizdašniji izvor prihoda kluba oduvijek bio njegov omladinski pogon, iz koga su samo u zadnjih desetak godina izašli igrači kao što su Mario Vušković, Domagoj Bradarić, Ante Palaversa, Toma Bašić, Ivo Grbić, Nikola Vlašić, Andrija Balić, Mario Pašalić...