Tko je rekorder po broju minuta bez primljenoga gola u HNL-u među golmanima Hajduka?
- Ja mislim da je Lovre Kalinić, 770 i nešto minuta.
Znači pratiš te podatke, zanima te?
- Mora se pratiti, ipak je to Lovre Kalinić.
Na koliko si ti?
- Ne znam, 400 i nešto.
Tko ti je zadnji zabio gol?
- Filip Bradarić, to znam.
Što se promijenilo od tog jedinog gola koji si do sada primio u derbiju u Rijeci?
- Mirniji sam, iskusniji sam nego tada. Tad mi je glava bila u 'balunu', sad sam ipak dobio malo iskustva. Malo, ali ipak...
Trener Bulat kaže da se tek tri dana nakon utakmice opustiš i počneš pričati, a onda se ne gasiš do sljedeće utakmice?
- Ja sam takav, zafrkant sam kad to situacija dopušta. Uoči i nakon utakmice sam maksimalno koncentriran, a kad prođe, malo se i opustimo, zafrkavamo...
Saznali smo što si rekao Gavranoviću.
- Nema šanse da ste saznali. Recite?
Ništa. Prišao si mu i gledao ga šutke. Je li to istina?
- Je, ha, ha, ha... Uhvatili ste me na foru. Nisam mu stvarno ništa rekao, stajao sam i čekao da namjesti lotu. Sudac mi je rekao da će mi dati žuti karton ako se ne vratim na crtu. Nisam pričao s Gavranovićem, nego sa sucem.
Hajduk od 2002. godine nije slavio na tri gostovanja kod Dinama, Rijeke i Osijeka, a šest gostujućih pobjeda u nizu niste upisali od 1992. Obaraju se rekordi, veliki broj igrača ima prilično dobre ugovore, je li istina da ti još uvijek igraš za stipendijski ugovor od 7.500 kuna?
- O ciframa ne bih, ali istina je da imam stipendijski ugovor. Nije do mene, do kluba je, kad mi ponude profesionalni ugovor, potpisat ću ga...
Često istrčavaš, što je neobično za tvoju visinu. Je li to osjećaj ili čitanje igre?
- Puno je detalja koji se odvijaju u trenutku, pa doneseš odluku. Ovaj put protiv Dinama su bile ispravne, protiv Cibalije sam jednom otišao u prazno, ali to protivnici nisu iskoristili. Sve je to dio golmanskog posla, ja se uvijek držim one da je bolje poginuti muški, nego živjeti kao pi...
Jesi li mogao i sanjati da ćeš u osam utakmica pobijediti u svih osam, uz samo jedan primljeni gol?
- Uoči te Rijeke nisam se nadao ni da ću dobiti priliku, ali očigledno je da sve nije onako kako čovjek zamisli, nego kako odluči onaj gore. On zna i mjesto i vrijeme, sve je on za to zaslužan.
Je li istina da se pomoliš prije svake utakmice?
- Je, istina je, molim se svaki dan prije spavanja, ali posebno prije utakmice da sve prođe kako treba.
Koliko ćete dugo ovako dobro gurati?
- A tko će to znati. Mi ćemo se truditi, raditi, učinit ćemo sve da pobjeđujemo, a sad, koliko će to potrajati, to ćemo vidjeti...
Kup se nameće kao obaveza, možete li ga osvojiti?
- Naravno da možemo, treba se dobro spremiti, proći Lokomotivu u kupu, a onda što bude u finalu.
Tko ti je sve čestitao nakon Maksimira?
- Mobitel je svijetlio kao božićno drvce, nisam stigao svima ni odgovoriti...
Netko poseban?
- Od onih koji su javnosti poznatiji Lovre Kalinić, s kojim sam inače dobar i često se čujemo, i Ivan Perišić. On je moj Omišanin, par puta smo izašli sa zajedničkim prijateljem na piće i njegova me čestitka baš iznenadila. Mate Bilić isto, mi smo prvi susjedi, on je uvijek bio uz mene...
Kakav je bio osjećaj igrati prvi derbi u Maksimiru?
- Lijep ambijent, skinuti Dinamo u Maksimiru je velika stvar za mene, za klub, navijače...
Malo su otoplili odnosi s navijačima, pozdravili su vas?
- Atmosfera je bila vrhunska, lijep je osjećaj kad su oni uz nas, kad nas podržavaju. Ne obraćam previše pozornost dok traje utakmica, a ne volim baš da me se hvali, da se priča previše o meni i gura me u u prvi plan. Momčad gubi, momčad pobjeđuje, nema potrebe nekoga izdvajati.
Izbornik Milin vas hvali, kaže da si toliko pošten da bi sam tražio da te se zamjeni?
- Nema tu ništa čudno, ne bi bilo u redu ni prema momčadi i klubu, ali ni prema sebi da je drugačije. Uvijek treba biti pošten i zaslužiti mjesto.
Neki te već vide među četiri golmana na pripremama za SP u Rusiji. Vidiš li se ti uz Subašića, Kalinića, Livakovića...?
- Daleko je Rusija, tri golmana su standardna, i ja se neću gurati. Trenirat ću i raditi, a na izborniku je da odluči jesam li ja taj.
Prepoznaju li te navijači na cesti?
- Po Omišu da, ipak je to mali grad, tamo sam domaći. Po Splitu baš i ne, a i ne izlazim baš često po Splitu. A i drago mi je da je tako.
Odakle su Letice?
- Mi smo porijeklom iz Podgore, moji preci preselili su se u Tomislavgrad, pa zatim u Omiš.
Još stojiš pri izjavi: 'Da nisi nogometaš, vozio bih obiteljski brod'?
- Sigurno. To je obiteljski posao. Brod je 30 metara dug, dobio je ime Skarda, po otočiću blizu Zadra, i vozimo turiste na relaciji Split - Dubrovnik - Split. Na brodu sam prošao sve, uglavnom sam 'mali od palube', napravim što treba, pomognem.
Ako treba uloviti ručak znaš i zaroniti. Koliko duboko ideš na dah?
- Dvadesetak metara, možda i više. Nemam više toliko vremena, dok traje sezona ne smijem roniti jer je previše iscrpljujuće...
Je li ti najveći trofej i dalje komarča od dva kilograma?
- Za sad, vidjet ćemo, potrudit ću se da ulovim i nešto veće.
Tko je najopasniji napadač HNL-u?
- Ohandza, on ide poput tenka, zato ga i zovemo 'beast' (zvijer op.p). Jak je, brz, tehnički jako dobar... I nepredvidljiv je...
Vježbaš li kaznene udarce?
- Ne. To je neka, nazovimo je, ozbiljna zezancija. Ostanem nakon treninga kad igrači vježbaju slobodnjake i kaznene udarce, i pokušavam obraniti.
Tko je najopasniji izvođač kaznenih udaraca?
- Moj cimer Pero Bosančić, ima lijevu nogu 'ka pinel (kist op. p.) Slobodne udarce, uz Peru, najbolje izvode Mijo Caktaš, koji ima bombu u nogama, i Toma Bašić. Ali moram malo 'pogurati' cimera.
Kako kratite vrijeme na putovanjima, igrate li PlayStation?
- Ma kakvi. Probao sam jednom na pripremama u Turskoj i razvalilo me u sekundi. Nije to za mene. Draže mi je prošetati, pogledati film...