Za Splićane će danas protiv Slovana iz Libereca navijati Jiří Jeslínek. Umirovljeni češki nogometaš početkom ‘90-ih godina prošlog stoljeća igrao je za Hajduk.

Govoriti o Hajduku a ne spomenuti Čehe i Češku, bilo bi nemoguće jer ideja o osnivanju splitskoga kluba rodila se u Pragu, prvi dresovi i lopte stigli su iz Praga, a brojni češki treneri i igrači igrali su i vodili Hajduk. Jeslínek je zadnji češki igrač koji je nosio bijelu majicu.

- Žao mi je što neću moći na utakmicu. Radim u četvrtak popodne i petak ujutro, a Liberec je stotinjak kilometara daleko... Gledat ću na televiziji i, naravno, navijati za Hajduk. Neću valjda za Liberec, pa Hajduk je moj klub - nasmijao se 53-godišnji Jeslínek, koji danas radi kao vozač, prevozi krv iz praških bolnica u laboratorije, a nogomet mu je u drugom planu.

Redovito prati jedino sina, također Jiříja Jeslíneka (27) , koji danas igra u Rapidu iz Bukurešta.

- Nema tome dugo, želio ga je Goran Vučević dovesti u Hajduk, ali se nisu uspjeli dogovoriti o uvjetima. Žao mi je, Jiri nosi moje ime i prezime, bilo bi lijepo da je i on zaigrao za Hajduk, koji će mi zauvijek ostati u lijepoj uspomeni - kaže.

Kontakti su izblijedili, povremeno se čuje tek s Hajdukovim oružarom Mirom Čolakom.

- Bit će teško, Liberec je jako ozbiljna momčad. Dosta su se pojačali, igraju tvrdo, na snagu, a na ruku bi im mogao ići i teren jer ovdje pada kiša već dva dana. Hajdukova prednost je uzvrat. Ako izbore aktivan rezultat u prvoj utakmici, teško će Slovan nešto napraviti na Poljudu. Oni nisu navikli na užarenu atmosferu s tribina. Teško je igrati pred krcatim tribinama u Splitu čak i domaćim igračima, a kako ne bi bilo gostima, koji to nisu nikada doživjeli - pojašnjava Jeslínek i dodaje:

- Meni je uvijek bilo drago igrati na Poljudu, a najgore u Beogradu. Sjećam se i danas utakmice protiv Crvene zvezde, neposredno nakon što su u Bariju osvojili naslov prvaka Europe. Bio je to pakao, a ne nogomet...