U jednom trenutku obrambene igračice je vuku, navlače i tuku, u drugom ona uzvraća istom mjerom, pa se svađa s protivnicama. To ni ne završi, a već atraktivno skače i zabija. Usput stigne i dizati atmosferu, stiskati šake i emotivno slaviti. Sve je to Katarina Ježić, naša “irokeza”.

- Volim pokazati emocije, može to djelovati i agresivno, ali takva sam i ne mogu si pomoći. Ništa ne glumim, samo se prepustim - rekla je Katarina, koja se borbenošću izdvaja od suigračica.

- Ma, to samo tako izgleda - smije se Ježić i dodaje:

- Borbena sam otkad sam se rodila u svemu u životu, pa tako i na parketu. To je moj stil, ne znam drukčije.

Poseban stil ima i na glavi, u svijetu ženskog rukometa dobro se zna na koga se misli kad se spomene irokeza. Suigračice su je "tužile" da zna i satima pripremati osebujnu frizuru za utakmicu.

"Možda će na kraju ispasti da nam je poraz na startu i dobro došao. Bolje da smo izgubile sad nego poslije", rekla je Ježić, koja ni nakon Švedske ne odustaje od medalje.

- A ne, više nije tako. Ovo je već sedma godina da imam ovu frizuru. Počela je slušati pa mi više ne treba toliko da je složim. Koristim puno gela i laka tako da je sad pripremanje spalo na 20-ak minuta. Sve to radim u hotelu, nemam toliko vremena u svlačionici - kaže Katarina.

Bila je u Zametu, Lokomotivi, dvije sezone u podgoričkoj Budućnosti, a ljetos se vratila među "lokosice". A počela je u rodnom Novom Vinodolskom, bila je plivačica, pa se prebacila na rukomet.

- Iz Vinodolskog su mi došli navijači na Švedsku, zauzeli su cijelu jednu tribinu, hvala im puno. Znam da ljudi rade, da im nije lako doći, a mi na kraju još i izgubimo. Unatoč tome, rekli su da će doći opet - kaže Katarina.

Nije upala u depresiju nakon poraza na startu, nema toga kod nje, ali dobro je "poderala" i sebe i suigračice.

- Obrana nam je trebala biti najjače oružje, a igrali smo je strašno. Nismo napravile ništa što smo se dogovarale - svjesna je Katarina, koja jako respektira Njemačku.

- Brze su, jake, igraju brzo, dobri vanjski, snažni pivoti... Dobre su kako god okreneš, ali i mi ćemo biti puno bolje - obećala je Ježić.

I danas će na putu do dvorane svirati navijačke pjesme.

- Važno je da samo ima ritma i da se čuje Hrvatska - sa smiješkom kaže Katarina.

Na dan polufinala proslavit će 22. rođendan, a zna i gdje će biti na dan finala:

- U Budimpešti, na parketu...