Kada je na odmah na početku utakmice, dok su tribine nekadašnjeg Wembleyja još uvijek odjekivale od zvižduka talijanskoj himni, teretni bek Luke Shaw u času božanskog nadahnuća zabio gol velikom Gianluigiju Donnarummi, meni je pao mrak na oči. U tom je trenutku, naime, otpočinjala jedna od onih utakmica kakve ne volim, a sve ih je više u posljednjih tridesetak godina. Tim za koji navijam pokušavat će da izjednači rezultat u utakmici s timom protiv kojeg još mnogo žešće navijam, ali iz razloga koji s nogometnom igrom uglavnom nemaju veze. Pritom, i jedni i drugi ponašaju se i igraju onako kako im to nije svojstveno. A kako su stadion i nogometna igra zrcalo nekog društva i zajednice, iznevjeravanje vlastite nogometne naravi nešto je čime bi se trebali baviti svjetski geostratezi, sociolozi, antropolozi i psiholozi, a ne - kao što to obično biva - plitki i površni nogometni novinari i navijači.