Iznajmljujem apartmane i radim u građevinskoj tvrtki na Krku. A svako poslijepodne nogomet, vikendom utakmice za OŠK Omišalj i poslije uživancija. Anas? Da, i on je s nama. Ja igram, on gleda! Uđe u drugom poluvremenu. Naime, igramo na istoj poziciji, a moramo imati tri mlađa igrača pa trener misli da je potrebniji za drugo poluvrijeme, haha.
Otkrio je to na početku gostovanja u Podcast inkubatoru Ahmad Sharbini (38). On i brat Anas (35) ikone su HNL-a, legende Rijeke, a igrali su i u Hajduku te Anas u reprezentaciji. Pretresli su brojne teme pa je tako Ahmad prepričao i zgodu iz Saudijske Arabije:
- Ondje je Anas igrao za najbolji klub, Al Ittihad, koji se borio za naslov prvaka, a ja za Al Wehdu, koja se borila za ostanak. I dobio je vilu na korištenje pa sam živio s njim. I ondje su ga navijači 'navlačili' po ulici, a on se skrivao, navukao bi kapu da ga ne prepoznaju. Takav je, ne odgovara mu eksponiranost.
Anas je potvrdio:
- I danas me neki znaju zaustaviti i tražiti fotografiju, a više je neugodno meni nego njemu...
Anas: Ahmad me molio da puca penal
Upravo je to Ahmad naveo kao stvar koja ga najviše nervira kod brata:
- Toliko je povučen i ne zna se izboriti za sebe, suprotstaviti. I kao igrač znao je puno s loptom, a radije je asistirao nego zabio. Da je barem bio više gladan gola.
Onda se Anas sjetio priče iz Rijeke:
- Nekad me Ahmad znao i moliti da pukne penal!
Stariji je brat pojasnio:
- Joj, to se jednom dogodilo i on to stalno prepričava, haha. Igrali smo protiv Slavena Belupa, on je zabio gol za 1-0 i 15-ak minuta prije kraja dobili smo penal, a on uzima loptu. I ja mu kažem 'Daj meni da puknem, da probijem led'. Jer baš me u nekoliko utakmica nije htio gol. Zabio sam, pobijedili smo i meni je krenulo.
Ahmad: Boli kako se Rijeka odnosi prema legendama
Zlatko Dalić postavio je Anasa Sharbinija kao kapetana.
- Ulazio sam kao junior i trebao na posudbu u Pomorac. Rijeka me nudila, ovi me nešto nisu htjeli i došao je Dalić te mi dao šansu, čak i kapetansku traku jer sam bio jedini domaći igrač. Imao sam 20 godina. I dok sam igrao u Saudijskoj Arabiji smo se vidjeli, imali smo dobar odnos.
A kad je Rijeka mogla (trebala?) postati prvak 1999. braća Sharbini su sakupljala lopte.
- Sjećam se kako su ljudi bili tužni, i u klubu i na tribinama. Je li bio ofsajd? Nisam tada mogao vidjeti - rekao je Ahmad i nastavio:
- Riječani više vole Kantridu nego Rujevicu. Iako su uvjeti bili katastrofalni, jedan pomoćni teren sa 'šljakom', treniraš iza gola i jedva čekaš utakmicu da osjetiš travnjak. Damir Mišković? Ljudi su podijeljeni oko njega jer su očekivali da će srediti Kantridu. A ja sam razočaran postupcima prema bivšim igračima, daleko smo od Dinama i drugim klubova. Mi se, kao veterani, znamo okupiti pa razgovaramo i svi dijelimo to mišljenje. Nikad nas nisu zvali na, recimo, klupsku 'bijelu noć'. To je moj klub, kojem sam puno dao, kao i on meni. Anas je bio i kapetan, zaradili su na nama od 2-3 transfera... A Hajduk nas je, recimo, zvao na svoju 'bjelu noć' iako smo ondje proveli samo dvije-tri godine. Mišković je dao svoj novac, ili nije, briga me, ali sam tužan zbog takvog odnosa - kuka Ahmad.
Posebno pamte Ahmadov gol Hajduku nakon maestralne Anasove asistencije vanjskim dijelom stopala.
Anas: Bio je penal za Argentinu protiv Hrvatske
- Tih je dana Armada slavila rođendan i dan prije su došli trening. Često pogledam na YouTubeu taj gol. I inače je bilo draže pobijediti Hajduk nego Dinamo, veće je rivalstvo - kaže Ahmad, a i Anasu je najdraži gol Hajduku:
- Onaj u vrijeme Dalića.
U Rijekinoj pobjedi 6-0 nad Lokomotivom 2009. ušli su u povijest kao jedina braća u Europi koji su u najvišem rangu natjecanja zabili hat-trick na istoj utakmici.
- Te sezone smo jako dobro igrali, baš nas je išlo. Pet-šest mjeseci nismo dobili plaću, ali atmosfera je bila top, nitko nije ni potezao pitanje štrajka ili slično - rekao je Ahmad.
Priču o reprezentaciji počeli su pohvalama za broncu u Katru, ali na pitanje je li u polufinalu Livakovićev start doista bio penal za Argentinu, Ahmad je odgovorio da nije siguran, a Anas bez razmišljanja ispalio:
- Mislim da jest!
Anas je za Hrvatsku odigrao tri utakmice i zabio dva gola. Navijači ga pamte (jedino) po golu Argentini u prijateljskoj utakmici 2014. I po 'tunelu' koji je prodao Leu Messiju.
'Gol Argentini? Kroz noge Messiju? Joj, zabava za djecu...'
- A joj, najveća mi je muka kad me za to pitaju, pa to je zabavno za djecu od 9-10 godina... Dogodilo se, idemo dalje, ne bih se ni sjetio toga da nisu počeli pričati kasnije - kaže Anas, dok se Ahmad sjetio kako Messi nije imao ni zavezene vezice na kopačkama.
- Nosio sam broj 10? A dobro, to je bila prijateljska utakmica. Igrali smo u srijedu i znali smo da će dvojica-trojica otpasti za subotu i kvalifikacijsku utakmicu protiv Italije na Poljudu. I taj gol Argentini... Nije mi bilo nešto, druga stvar bi bila da se, recimo, dogodilo na SP-u. Deset godina bio sam u reprezentaciji, putovao sam i na Euro 2008. kao najmlađi. Osjećaš da si tu, a nisi. Niko Kovač dao mi je šansu i zvao me i kad to nisam očekivao. Pa gledam u svlačionici kako piše na ploču Brozović, Kovačić i stavi mene na penal. Čak mi je bilo malo neugodno... - pričao je pa se vratio na ogled s Argentinom:
- Kovačić mi je dodao za gol. Tada je on bio u Dinamu, ja u Hajduku, ali vidiš da je drugačiji. Pa kad smo igrali derbi na Poljudu, on je imao 18 godina, a ne možeš mu uzeti loptu! Kao Messi, samo ide. A u toj akciji protiv Argentine nisam ga ni zvao da mi doda, on sve vidi. Dres? Nisam ga tada mijenjao, nisam ni inače to radio, ali sam nakon susreta tražio Mesija za fotografiju.
'Šimunić s vatrogasnim aparatom'
Anasov mandat u reprezentaciji pamtimo i po pijanstvu uoči kvalifikacijske utakmice za SP 2010. protiv Kazahstana. Bila je to posljednja utakmica i tada su "vatreni" već izgubili šansu plasirati se u JAR te je izbornik Slaven Bilić odveo momčad na team building u istarsko mjesto Funtanu. Fotografije su nakon te večere pokazale kako su suigrači nosili pijanog Sharbinija.
- Jägermeister sam pio i sjećam se da je bio topao, bez leda. Bili smo na večeri i Mandžo je sjedio kraj mene te stalno točio. Je li i on pio? Ne znam, sjećam se samo još da me nosio u sobu. Joe Šimunić je poslije po hotelu išao s onim vatrogasnim aparatima, a u autobusu su se posvađali Kovač i Šimunić pa ih je Bilić potjerao. Ja sam bio 'mrtav' i ne sjećam se ni te svađe. Iduće jutro netko nas je zvao na sastanak i tad je Bilić njih dvojicu potjerao, a mene opomenuo. Ja sam najmanje napuhao, haha.
Na temu suigrača i protivnika u HNL-u, Ahmad se sjetio dolaska svjetske zvijezde Fredija Bobiča u Rijeku:
Ahmad: Bobič nije htio ni kavu platiti
- Imao sam 23 godine i neki mali ugovor i došao u klupski restoran te vidio na šanku da Bobič pije kavu. Sjeo sam kraj njega i naručio si kavu, a on kad je popio, ustao je i tražio račun da plati samo svoju. I kad smo naručivali pizze, skupljali bismo novac među sobom, a on nikad ništa nije dao. Imao je i incident s trenerom, mislim Skočićem, te ga je potjerao pa sam ja igrao, a on je bio na klupi. Na treningu smo vidjeli da je top klasa, pravi golgeter. I od njega, kao i od Tomislava Ercega, pa i Zekića i Krpana, sam naučio dosta, usmjeravali su nas, savjetovali. A najteže mi je bilo igrati protiv Ive Smoje, Drpića i Iftića. A Anasa nisu toliko tukli jer ga nisu mogli stići.
Anas nije otišao dalje od jednog igrača sjećajući se onih protiv kojih mu je bilo najteže:
- Etto! Pređeš ga, a on te stigne, bio je strašno brz i jak.
U Rijeci ih je vodio i legendarni Josip Kuže.
'Mi gubimo, Kuže prati kladionicu'
- Ah, legenda - počeo je Ahmad pa otkrio anegdotu:
- Nakon jedne utakmice u Varaždinu išao je u kontrolu po sobama nakon večere, a nas pet-šest otišli smo u hotelsku kockarnicu. I on dolazi dolje te nas s vrata samo pita "Što pada, momci?" Ili kad smo gubili od Cibalije na poluvremenu 1-0, on ulazi u svlačionicu, mi mislili da će nas sada napasti, a on gleda mobitel i govori "Vidi ovaj mrtvi Werder, gubi 1-0!" Ali bio je trenerski znalac i vrlo pošten.
Anas je kao svog najboljeg trenera istaknuo Krasimira Balakova.
- Zvao me i u Kaiserslautern sa sobom, ali me Hajduk nije pustio.
No, prije transfera u Hajduk, braća Sharbini trebala su u Dinamo.
'Bili smo kod Mamića doma minutu-dvije'
- U Rijeci je bilo katastrofalno, puno dugova i uoči svake utakmice išle su priče "Sad ćemo prodati Anasa i zaraditi"... Anas je otišao u Zagreb pregovarati sa Zdravkom i sve je bilo dogovoreno, trebao je samo doći na potpis ugovora i predstavljanje. No, stari je poludio jer nije ispalo kako su dogovorili. Krenula je priča da je tata tražio proviziju i takve gluposti, a kako su se vratili u Rijeku, tako su zvali iz Splita i došli su nam iste večeri. A u Splitu su tada prodali Kalinića i Gabrića, došli su novi gradonačelnik i predsjednik kluba i morali su nešto napraviti. Mi smo bili najbolji u HNL-u. Onda je krenulo natezanje s Rijekom jer su navijači napravili šou, klub je prebacio krivnju na nas, da smo htjeli u Hajduk, a mi smo zapravo bili pred zidom. Da, htjeli smo ići, šest-sedam mjeseci nismo dobili lovu, tamo nas je čekao top ugovor... - rekao je Ahmad, a Anas je nastavio:
- Bio je četvrtak i stari, ja i Sanjin Ugarković (menadžer, nap. a.) bili smo doma kod Zdravka. Donio nam je tri vode i rekao "Ja sam s Vanjom (tadašnji predsjednik Rijeke Frančišković, nap. a.) sve dogovorio, on će imati 400.000 plus PDV. Nije da vas tjeram, ali ja sam svoje rekao". I tako smo kod njega bili minutu-dvije i dogovorili da se u nedjelju vidimo na potpisu. Ja sam u subotu otišao na Kantridu po kopačke i malo izišao van i planirao se vratiti u Zagreb u nedjelju ujutro. No, onda mi je tata rekao da ga je Sanjin zvao i da u ugovoru ne piše ono što smo dogovorili. "Ja ne bih potpisao, a ti odluči", rekao mi je tata. Uto me nazvao Sanjin i rekao mi da me Zdravko treba te mi dao Mamića na telefon. Govorio mi je da dođem, da su već otisnuli moj dres... Ali ja sam poslušao tatu i nisam došao. Ne znam ni što je bilo u ugovoru, ali tata kaže da nije bilo ono što smo razgovarali. A taman je u to vrijeme bila ona priča s Eduardom pa sam bio oprezan.
Imao je Anas još ponuda:
Ahmad: Poklepović se ljutio na mene što Anas puši!?
- U Salzburgu smo bili, imao sam ponudu, ali Rijeka me nije pustila. Ma ja sam htio u Dinamo. Em mi je blizu, em je najbolji klub. I baš sam bio tužan kad je propalo, sjedio sam u sobi i slušao kako je moj transfer propao. No, da se opet isto dogodi, isto bih napravio. Ne znaš kako će biti u Hajduku, još je i brat išao sa mnom... Hajduk je veći klub od Rijeke, ali jako teška sredina. Došli smo kad su imali devet bodova zaostatka za Dinamom i bez obzira koliko smo imali dobre igrače, bilo je to teško stići. Najbolji mi je bio Cernat, baš top. I Ibričić je bio dobar.
Brojne su anegdote s pokojnim Stankom Poklepovićem.
- Špaco me nije volio i kod njega sam najmanje igrao - počeo je Ahmad pa prepričao:
- Jednom smo igrali na Poljudu, ne sjećam se protiv koga, i bilo je 0-0 te su navijači iza klupe stalno vikali "Špaco, mijenjaj!" Mi na klupi to čujemo i nadamo se da će nas uvesti a on šeće po tartan stazi, okrene se prema nama, odmjeri nas pogledom od prvog do zadnjeg i samo odmahne "Ah", u stilu 'nemam koga staviti'.
Prepričali su još jednu:
- Jednom sam otišao nakratko kod Andrića u sobu jer obojica pušimo, zapaliti jednu na pet minuta. Inače sam bio cimer s Ahmadom, koji ne puši. Kad se otvaraju vrata sobe, Špaco me pogleda kako pušim, zatvori vrata i izađe - počeo je Anas, a Ahmad nastavio:
'Nije bilo mjesta, a nije mi se dalo u rikverc...'
- I dođe Špaco kod mene u sobu i počne na mene vikati "Što to radiš, gdje ti je brat, što ga ne čuvaš?" Hajduk je velik klub i stvarno nam je bilo lijepo. Ali ondje nema sredine, ili si na vrhu ili na dnu. Nama nije išlo, a došli smo kao pojačanja, pa su odmah vadili koliko zarađujemo, što vozimo, što još više iritira ljude kad su rezultati loši. To je tako, razumijem to. Ali što se tiče kluba, uvjeta, života... to je sve top. Livaja sad uživa, ali ne daj, bože, da mu se poklopi loših 5-6 utakmica, i njega bi kritizirali. Livaja je kao junior trenirao s nama, vidjela se klasa, ali bio je luda glava, nije dao na sebe. Sad se smirio.
Igrali su na stoti Hajdukov rođendan spektakl protiv Barcelone.
- Milijun baklji, pun stadion, nema takve atmosfere nigdje. Izađeš na zagrijavanje i odmah euforija. Iniesta je nevjerojatan igrač, pamtim njegove poteze. Što je Hajduku nedostajalo da bude konkurentiji? Slabiji Dinamo! I ove sezone će biti isto, iako bih volio da Hajduk osvoji naslov, zbog tih ljudi i euforije.
I eru u Hajduku obilježila je Anasova ludost. Klub ga je kaznio jer se vozio automobilom po tartan stazi na Poljudu!?
- Vozio sam Subašićev auto i išao sam na trening. Došao sam do kraja parkirališta i kako nije bilo mjesta, nije mi se dalo ići u rikverc nego sam ušao u stadion da se okrenem. Ali baš dan ranije stavili su novu stazu za atletičare pa je nastala frka.
Anas: Ne bi se Kek tako ponašao u Dinamu
Braća su uglavnom bili i cimeri, a kad nisu bili u istoj momčadi?
- Mene su od pionira u reprezentacijama stavljali sa Strinićem - rekao je Anas, a Ahmad je bio i s Nikom Kranjčarom. No, uvijek su ga tretirali kao svojevrsnog čuvara mlađeg brata.
- Je, nekad mi je to bio i teret jer uvijek je bio neki eksces s njim. Miran, povučen, ali takvi su najgori, haha! I uvijek su meni dolazili ispitivati me o Anasu, gdje je, zašto je ovo, zašto je ono, dogovarali preko mene intervjue s njim pa se on ne pojavi...
Anas je iz Hajduka otišao u Saudijsku Arabiju pa se vratio u Rijeku.
- Jedva sam čekao vratiti se. U Arabiji sam oprostio nešto malo novca. A u Rijeci me dočekao Matjaž Kek. Odnos s njim ne mogu lako opisati... Osjećao sam da nema ništa protiv mene, ali bio je čudan, težak, znao je prema kome se može postaviti, a prema kome ne, drugačije se odnosio prema meni nego, recimo, Dariju Kneževiću - pričao je pa objasnio taj odnos:
- Igrali smo kod kuće protiv Dinama i ako pobijedimo, u tom trenutku bit ćemo prvi. Dobili smo 2-1, ja sam u 93. minuti zabio i bio sam igrač utakmice. Idućeg vikenda gostovali smo Poljudu, a u međuvremenu nas je čekao Kup protiv Opatije. I kaže mi Kek da neću igrati u Kupu kako bi me sačuvao za Poljud. I ja u obje utakmice ostanem na klupi. Kolo potom pobijedimo Split i ja sam opet bio najbolji, pa idemo u Osijek i vidim u petak da opet nisam u ekipi. Nisam bio ljutit što neću igrati nego što moram ići u Osijek dva dana. Pa sam pobjegao! Zvao me i rekao mi da ćemo javnosti reći da sam suspendiran. Digla se tada i Armada, kaznili su me i sve OK, idući vikend sam igrao normalno. Jednostavno, nisam htio ići u Osijek. Imali smo trening pa ručak pa put, a ja sam nakon treninga otišao doma. Armada mi je potom fućkala pa su me poslali u Tursku. Vratio sam se i imao još dvije godine ugovor, prebacivali su me Kek na Miškovića, a ja nisam htio ići nikamo. Kek nije prema svakom isti, ne bi se u Dinamu tako ponašao kao u Rijeci. Ali bio je najbolji trener koji me vodio.
'Dobije tri dana slobodno pa ode na deset dana'
- I danas kad dođe u Opatiju, Kek mu pošalje poruku da dođe na kavu i vide se - otkrio je Ahmad.
- I u onoj šampionskoj sezoni bio sam ugovorom vezan, a bio sam na Korzu s društvom na dočeku momčadi kad su postali prvaci - zaključio je Anas.
Neke bi stvari, priznao je Anas, danas drugačije napravio u karijeri, koju je završio u 28. godini.
- Da je bio neradnik ili da nije volio trenirati, izlazio... Je, izlazio je, kao i svi drugi. Ali obožava trenirati, plaćao je privatnog trenera pet godina, i danas svako jutro trenira. Najveći je problem kad se makne s Grobnika ili iz Rijeke, onda mu nastane blokada. Pa mi smo znali imati trening ujutro i idući dan popodne, on bi između njih otišao kući iz Splita. I tako tri puta tjedno. U Arabiji bi dobio tri dana slobodno, sjeo na avion, otišao kući i deset dana se ne bi pojavio. Ljudi se stalno čude što vidi na tom Grobniku - pričao je Ahmad, a Anas odgovor nema:
- Ne znam, uvijek sam tako volio...
'Radije 3-4 slobodna dana nego u reprezentaciju'
Menadžerski ih je vodio Ugarković.
- Bili smo sa Zdravkom vezani do stipendije, on je imao puno tih igrača, a nakon toga preuzeo je brigu Sanjin Ugarković. Top čovjek, imali smo prijateljski odnos, radio je sve i pokušavao usmjeravati ga i udovoljavati mu, teško bi netko mogao bolje utjecati na Anasa i tu njegovu glavu - rekao je Ahmad, a Anas je otkrio koliko mu je bilo teško odvojiti se od Grobnika:
- Znao je doći taxi po mene da me odveze u juniorsku reprezentaciju u Tuhelj, a ja sam otrčao u restoran po nož i u voćarni kupio krumpir te ga putem jeo sirovog da dođem tamo s temperaturom. Depra mi je bila doći tamo. Da me sad neki klinac s istim problemom pita za savjet? Rekao bih mu da uzme dva krumpira, haha! A kad smo na Euru 2008. u Austriji prošli skupinu, nisam više mogao izdržati i rekao sam Biliću da idem doma. To mi je bila 'smrt'. Kad me Dražen Ladić kao izbornik mlade reprezentacije kaznio sa 100.000 kuna jer se nisam pojavio na okupljanju također me čekao taxi, a ja sam isključio mobitel i otišao u Opatiju na welness. Svi su zvali, nisu znali što se događa. Kad bi u Rijeci igrači zbog reprezentativne stanke dobili tri-četiri slobodna dana, a ja ne jer su me pozvali u reprezentaciju, to mi je bilo grozno, radije bih bio slobodan. Tamo u repki ću biti kao torba, neću igrati, pa bih rekao liječniku da nešto smisli...
Asanović spavao dok su mu čitali novine!?
To ne može objasniti ni njegov brat:
- Svaki mladi igrač jedva čeka poziv u reprezentaciju. To ne znam objasniti ni ja, koji sam s njim 35 godina.
Kaže da nikad nisu ozbiljno razmatrali igrati za reprezentaciju Palestine, koja ih je htjela na temelju očeva porijekla, Ahmad tvrdi da u Hajduku nikad nije dobio pravu priliku, a Anas je prepričao i anegdote o Aljoši Asanoviću, koji je bio Bilićev pomoćnik:
- Letjeli smo nekamo i kraj njega je sjeo Radman, golman iz Rijeke. Aljoša mu je dao novine i rekao "Čitaj mi!" I tako je Radman naglas čitao novine, a Aljoša spavao! Ili bi u Splitu u kafiću naručio mali machiato, a uopće ne pije kavu, samo da pročita novine. Kavu nije ni taknuo.
Mišu Krstičevića istaknuli su kao trenera koji ih je najviše 'gazio', a na kraju su govorili i o kockanju:
- Pa 80 posto nogometaša voli kockasti - tvrdi Anas, a Ahmad je dodao:
'Išli smo u kockarnice i igrali sportsku kladionicu'
- Išao sam i u kladionice i u kasino. Igrao sam rulet. Ali češće je to sportska kladionica. Jedan naš suigrač u Hajduku došao nam se pohvaliti kako je na neki meč Federera i Nadala igrao na obojicu!? Naravno, završio je u minusu.
A imate li kakve dojave?
- Ne, nemam. Od afere 'Ofsajd' toga nema više, haha - našalio se Anas te podijelio priču iz vremena kad je bio kapetan Rijeke:
- Žilić je pušio pod tušem i trener je vidio dim te zvao nas, igrače, da mu kažemo da ne puši. I ja mu, s 19 godina, odem reći, otvorim onaj zastor i kažem mu "Žile, ne smiješ tu pušiti", a on me samo potjera "Bježi van!"