Hajduk se razišao sa sportskim direktorom Jensom Anderssonom, a kao razlog njegove ostavke neuvjerljivo se navode Šveđaninovi obiteljski razlozi, odnosno nemogućnost školovanja djece na engleskom jeziku.
Andersson je stigao u Split na početku sezone kao zamjena za Sergija Krešića, a odmah su protivnicima takve ideje upala u oko njegova primanja: riječ je o 6200 eura bruto mjesečno te tri posto od izlaznih transfera. Šveđanin je najavljivao kako iz temelja želi rekonstruirati rad u Hajduku, potpuno ga informatizirati, a reorganizirao je i omladinsku školu. No ono za što dobiva negativnu ocjenu je prijelazni rok, nije prodao niti jednog igrača što je Hajduku prouzročilo ozbiljne financijske probleme.
Idući tjedan Hajduk očekuje tematska sjednica gradskog vijeća, a nije tajna kako su i gradski vijećnici nezadovoljni angažiranjem skupog stranca u situaciji kad Hajduk pritišću financijski problemi.
Čini se kako je razlaz bio neminovan a Andersson i Hajduk su očito dogovorili formu razlaza prema kojoj sportski direktor ne može osigurati školovanje djece na engleskom jeziku u Splitu, a razdvojenost mu teško pada.
Dogovor je postignut već prije nekoliko dana, no s njim nisu željeli u javnost prije nego što prođe gradski derbi s RNK Splitom kako ne bi narušili atmosferu u momčadi.
Predsjednik Marin Brbić sada treba vremena da pronađe zamjenu za Šveđanina.
Kao najozbiljniji kandidati nameću se Nenad Pralija, koji je prije dolaska Anderssona bio favorit za Krešićeva nasljednika, a dobre izglede ima i bivši trener Hajduka Goran Vučević, inače veliki prijatelj aktualnog trenera Igora Tudora. No nije nemoguća varijanta ni da Brbić sve iznenadi trećim rješenjem, kao što je iznenadio dovođenjem potpuno nepoznatog Anderssona, s kojim je, barem je tako često tvrdio, jako dobro surađivao.
Ako se išta može izdvojiti u četveromjesečnom mandatu Anderssona na Poljudu, to su dolasci Georgija Iluridzea te Harisa Bukve, koji su pojačanja.
Od njegova dolaska za sportskog direktora Hajduk se riješio trojice igrača s najvećim ugovorima: Ivana Vukovića, Gorana Blaževića i Mirka Oremuša, no problem je bio i što su ti igrači - kad se Anderssonovoj plaći pribroji i onih tri posto od transfera koje ima prema ugovoru - na kraju bili tek nešto skuplji od Šveđanina samog.