Nisam se dobro osjećao već sljedeće sekunde kad sam omalovažio Pivarića i Schildenfelda. Mučilo me čim sam rekao, zaista mi je žao, počeo je Joško Jeličić.

Svakavih je ružnih riječi u Hrvatskoj izrečeno, deset puta gorih i uvredljivijih od Jeličićevih, no malo tko je smogao snage, kao Jela, i javno se ispričao. No pojavile su se i priče da mu je netko sugerirao da se isrpiča, što su potpune gluposti.

- Davno sam spoznao sebe, svjestan sam svojih mana i vrlina i zato sam pobijedio sebe. U poslu koji radim nitko ne može vršiti pritisak na mene, ne postoji osoba koja će utjecati na mene, ne živim od HTV-a. U prvoj sekundi mi je bilo žao, ako nekoga poštujem, to su nogometaši i komentiram njihovo ponašanje na terenu, nikada ne osobno. Kritika da, omalovažavanje ne. Stoga mi je žao. I to je najveći apsurd sportskog miljea i ove države, ova moja isprika je raritet i dokaz da živimo u društvu koje je upitno. Je li problem priznati pogrešku? Pa, svatko tko radi, taj i griješi. Pivarić je ispao puno korektniji nogometaš nego ja komentator, ali po kvaliteti ne može biti reprezentativac, ma da je moj sin. Ali to me ne amnestira jer ovo je bilo omalovažavanje. Drago mi je da su ljudi prepoznali moju ispriku, dobio sam milijun poruka i čestitaka, ali to ne bi trebala biti iznimka, već pravilo - kaže Jeličić.

U svojim komentarima Jela je znao biti odriješit i prema reprezentaciji, Hajduku, Dinamu, Rijeci... Bez pardona je detektirao sve probleme.

- Oduševljen sam kad pobjeđujemo, ja volim i navijam za sve naše klubove u Europi, bio Dinamo, Hajduk, Rijeka, Osijek ili netko peti. Nema u meni zločestoće, to znaju svi moji prijatelji. Moje kritike i prema Čačiću, ako baš hoećete, su samo u cilju da budemo bolji, ne pretendiram na Čačićevo mjesto ili na mjesto Peteva. Ne vidim se na tom mjestu, barem ne u ovim uvjetima. Jednostavno se nisam dobro osjećao od trenutka kad sam to izrekao, mučilo me - priznao je Jeličić i još jednom pokazao ljudsku veličinu. 

Svaka čast, Joško.