Nakon prospavane noći i puno razmišljanja o propuštenim prilikama, još mi je više žao što nisam zabio barem još jedan gol, jer sam uvjeren da bismo izbacili Hajduk, ispričao nam je Mario Jelavić, koji je u nekoliko navrata propustio kazniti svoj bivši klub i izbaciti ga iz Kupa. 

- Dan nakon ispadanja iz Kupa sjeli smo u svlačionici i malo pričali o utakmici, svi smo se složili da smo bili bolji od Hajduka negdje do 65. minute, i onda smo pali. Ne vjerujem da je to zbog manjka snage. Čini mi se da je razlog što je trener izvadio Batarela i mene. No takav je bio plan, želio nas je sačuvati za subotnji ogled protiv Rudeša, koji nam je jako važan. Tko zna što bi bilo da smo nas dvojica igrali do kraja - nasmijao se Jelavić, čija je karijera imala jako neobičan put.

Pogledajte VIDEO: Navijači u Solinu

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Dok je igrao u omladinskim selekcijama Hajduka, bio je ocijenjen kao veliki potencijal, no pravu priliku, poput mnogih, nikada nije dočekao. Pa čak ni nakon tromjesečne probe u Manchester Cityju, koji ga je na nekoliko susreta uvrstio i u prvu momčad.

Razočaran, krenuo je dalje, pokušao u Slaven Belupu, potom i u Bochumu, no nije se uspio nametnuti. Odradio je još jednu probu, ovoga puta u B momčadi madridskog Atletica, a prije Solina zaigrao je i za švedski Atvidabergs.

 - U Švedskoj mi je bilo dobro, igrao sam paralelno za seniore i za U-21 momčad, u kojoj sam bio najbolji strijelac lige sa 17 golova iz 16 utakmica. No Atvidabergs je ispao u Drugu ligu i zato sam se odlučio vratiti kući. Bilo je ovoga ljeta i nekih kombinacija za povratak u Hajduk, no nisu se ostvarile pa sam prihvatio poziv Solina i sada sam tu - ispričao nam je Mario, koji nimalo nije nezadovoljan razvojem svoje karijere.

- Ne žalim ni za čime, bila je to Božja volja, a ja gledam samo naprijed. Sigurno da je moglo i puno lakše i puno bolje od ovoga, ali siguran sam da moji dani tek dolaze. Nikad nije kasno, a ja sam nedavno napunio 23 godine. Utakmicom protiv Hajduka pokazao sam da nisam zaboravio igrati nogomet i da za mene ima mjesta u većim klubovima pa i u Hajduku - samouvjeren je Jelavić, kojem je inspiracija put kojim je prošao njegov rođak Ivan Perišić.

 - I on je imao mukotrpan put, slične stvari su mu se događale, samo, njemu se otvorilo kad je došao u Roeselare, tamo je dobio priliku pokazati što zna. Možda se meni takva prilika ukaže u Solinu. Nogometaše svi dijele na kvalitetne i nekvalitetne, ali po meni je možda i bolja podjela na one koji su dobili priliku pokazati što mogu i znaju i one koji nisu. Ja na žalost nisam imao pravu priliku i zato sam otišao iz Hajduka. Velika je razlika kad se mladog igrača isforsira, kad klub stane iza njega i da mu da igrati u kontinuitetu. Teško se možete nametnuti ako igrate svaku treću utakmicu po desetak minuta. Ja sam samouvjeren, nikad se nisam bojao konkurencije, samo sam tražio priliku da zaigram i pokažem što znam.  

Povratak u Hajduk još uvijek nije prekrižio.

 - Bio sam i ljetos u kombinacijama, nije prošlo, ali se nadam da će jednoga dana proći. Ne treba ni govoriti što meni Hajduk znači - kaže Mario, a na pitanje je li zato i promašio šanse, da ne izbaci svoj bivši, možda i budući klub, samo se nasmijao: 

 - Zezaju me i prijatelji da sam im se smilovao i pustio ih, ali nema govora o tome. Da sam mogao zabiti, sigurno bih zabio gol, ipak sam ja igrač Solina. Ljubav je jedno, a posao drugo. Nitko sretniji od mene da sam zabio i da smo ih izbacili.