U najljepšem sjećanju ostat će mi nastup na Olimpijskim igrama u Londonu, ipak je OI san svakog sportaša, ali i to što mi je iz svake države, svakoga kluba u kojem sam igrala, ostalo nekoliko prijatelja, rekla je Anđa Jelavić (34) nakon što je prekinula igračku karijeru.

S reprezentacijom je osvojila tri medalje na Mediteranskim igrama, sedam puta bila je prvakinja Hrvatske i deset puta je osvojila kup, a u inozemnoj karijeri najviše pamti finale Fiba kupa s turskim Kayserijem.

- Na tom finalu pratilo nas je 12.000 ljudi, cijeli je grad živio za košarku - kaže Anđa, koja je igrala u četiri turska grada.

- Svi su tako različiti... Kayseri je vrlo tradicionalan i konzervativan, ništa ne radi poslije 22 sata, ali zato se možeš potpuno posvetiti sportu. Izmir je čista suprotnost, predivan grad na moru s prekrasnim vremenom, tamo možeš vidjeti ljude da u podne u parkiću piju pivo, što je u Kayseriju zabranjeno - ispričala je Jelavić, koja je još igrala u Samsunu i za kraj u Istanbulu, a karijera ju je vodila i u Rusiju te Poljsku. U Hrvatskoj je osvojila sve što je mogla.

- Sa Jollyjem smo u jednoj sezoni osvojile svih pet trofeja, a kad sam prešla u Gospić, osvojile smo sve što je klub prijašnjih godina gubio. Volim Gospić, uvijek kad sam na putu iz Zagreba, svratim na kavu.

U Šibeniku su toliko dominirale da je imala posebnu igru s Tihanom Abrlić (danas Jurić).

- Namjerno bismo jedna drugoj bacale prejake lopte u kontre jer smo znale da ni jedna neće odustati od nje, pa smo se šalile kako smo jedna drugu dobro protegnule - smije se Anđa, koja omiljenu nekošarkašku anegdotu vuče s OI-ja.

- Nisu nas bez ulaznica puštali na stadion za finale diska sa Sandrom Perković, pa smo nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, onako po balkanski, samo bez zaustavljanja ušle unutra mašući akreditacijama i sjele u prvi red. I danas je kod mene zastava koju je Sandra nosila trčeći pobjednički krug oko stadiona - prisjetila se Anđa Jelavić.