Kao igrač je bio majstor, kao trener je velemajstor. Željko 'Žoc' Obradović, veliki učitelj košarke, najtrofejniji (i općenito prihvaćeno: najbolji) europski trener sa 40 trofeja od kojih devet europskih naslova sa pet različitih klubova i ukupno 17 Final Four nastupa. Iz rodnog Čačka do vrha vrhova. Ne samo europskih nego i svjetskih (premda takvu priču nitko ne priznaje dok se prođe NBA).

Srpski je trenerski čarobnjak petu sezonu zaredom na klupi turskog Fenerbahčea, a trenerskim se poslom bavi 17 godina. I u svakoj od tih 17 sezona imao je barem pet situacija u kojima su mu perfekcionistička narav i žestoki živac režirali reakcije za highlight bilo kojih vijesti dana.

Razbijanje crtaće podloge glavom, urlanja, psovke, lekcije igračima, navijačima... Kad je o 'basketu' riječ, Obradović će svakome u facu reći što misli. To je pravo debelo zaslužio.

Jučer, na utakmici 9. kola Eurolige između njegovog Fenera i Maccabija. Fener je na kraju dobio s četiri razlike, a najnovija epizoda beskonačnog serijala 'Živac Žoc' bila je na time-outu, u finišu prvog poluvremena.

Njegovi su gubili 30:38, Obradović ih je posjeo ispred sebe, počeo objašnjavati što i zašto ne valja, koja je akcija slijedeća, a 'genijalac' Kostas Sloukas malo odlučio ignorati šefa pa mislio neprimjetno suigrača pitati 'Koju akciju igramo?'.

Da pogled ubija, Grk bi od jučer bio mrtav. Nije bitno dal' se radi o klincima iz prvog osnovne ili odraslim ljudima od 30-ak godina. Kad je realnost takva da jedan predaje, a drugi je student: student uvijek pokušava 'uhvatiti krivinu'.

Samo, jedno je ne učiti od najboljeg kad već imaš tu privilegiju, ali upadati mu u riječ graniči sa provociranjem situacije 'opasne po zdravlje'. Koju je Sloukas vrlo brzo prepoznao pa tekmu, sa 18 koševa, završio kao najučinkovitiji Fenerov igrač.

Željko 'Žoc' Obradović... Najveći i: 'najluđi'.