Liga za bedaka, u koju je Dinamo ispao 2005., bila je dno kluba. Nakon toga krenuo je uzlet, da bi nakon albanskih 90 minuta opet bili na putu prema dnu. Ovako loš Dinamo dugo nismo gledali. Razlozi su: katastrofalna selekcija pojačanja, očajna forma, neiskusan trener, bačen u vatru u kojoj je mogao samo izgorjeti, a pitanje je ima li uopće kvalitete voditi Dinamo. 

Kad se sve zbroji, dobijete današnji Dinamo. Sportski direktor koji je doveo Lecjaksa, morao bi već danas “kuvertirati” radnu knjižicu, pospremiti ured i samoinicijativno se okrenuti nekoj drugoj struci... 

Ne tako davno, san je bilo dočekati proljeće u Europi, ovaj Dinamo ne može dočekati niti - jesen. Da stvar bude gora, ni budućnost nije svjetla. Sezonu nakon Lige za bedaka, Dinamo se ekspresno uzdigao i vratio, no ovaj put će ići malo teže. Unutarnjih resursa nema. Tada je Dinamo imao Modrića, Ćorluku, Eduarda, Buljata, a današnji talenti u “dvorištu” nisu ni izbliza tako kvalitetni. Također,  nemaju ni trenera poput Josipa Kužea, koji je uživao veliko povjerenje navijača.  I imao ogromno iskustvo. 

No veliku većinu u Dinamu ionako ništa ne zanima, osim redovnih plaća i statusa. Ili, kako bi rekao jedan stari zagrebački kibic: “Sreća da su Albanci čuvali rezultat, jer bi nas inače napunili”.

Za Dinamovo dobro, ako je nekome u klubu i stalo do toga, momčad bi trebala na ozbiljnu rekonstrukciju, napokon kupiti trenera, koji može napraviti pomak, a snjim i novi stožer, vjerojatno i sportski direktor... Jer ovakav Dinamo, otjerat će i ono malo gledatelja, onu šačicu koja dolazi na Maksimir... Ovakav Dinamo nitko nije zaslužio gledati...