Ne, ne, ne. Nemoguće. Ovo se nije dogodilo. Eto, to vam je vjerojatno prolazilo kroz glavu ako ste noćas gledali meč hrvatske tenisačice Jane Fett, inače 119 na svijetu i druge nositeljice Australian Opena Caroline Wozniacki. 

Fenomenalan, na trenutke nestvaran tenis igrala je Jana. Rekli bismo, meč života. Prvi set je dobila 6-3, drugi izgubila 6-2, a onda u trećem krenula poput Rogera Federera.

Uzimala je gem za gemom i došla do 5-1 i 40-15. I servis. Je li moguće? Hrvatska tenisačica kojoj je ovo prvi nastup na glavnom turniru Grand Slama na korak je od izbacivanja druge nositeljice?!

I onda servis koji je možda bio unutra, možda vani. Servis za meč. Sudac je dosudio out, a Jana nije tražila "Challenge". Šteta, možda je trebala jer lopta je bila itekako dvojbena.

Nakon toga psihički je pala, slomila se. Kao da je netko ugasio svjetlo. Šteta, bila je ovo sjajna prilika, Jana je zaslužila pobjedu, zaslužila je treće kolo. No, jedan od razloga poraza je iskustvo, nedostatak ovakvih mečeva, kakvih Wozniacki ima na stotine. Jana nema. Izgubila je meč u glavi, ali uvjereni smo da je pred njom sjajna karijera.

Stoga, glavu gore, Jana. Kao finalistica juniorskog Australian Opena na svom prvom Grand Slamu odigrala je vrhunski. Toliko dobro da je Wozniacki na press konferenciju stigla kao da trčala bostonski maraton.

Toliko dobro da su neki mediji kod 5-1 i 40-15 već upisali Wozniacki poraz i poslali tekstove na portale... Šteta, bila je ovo sjajna prilika.