Netko je dobro napisao, Jazine su muzej košarkaških uspomena, košarkaško svetište... Duh te bogate povijesti i strasti oživio je sinoć. Zadar i Jazine igrali su utakmicu hrvatskog prvenstva, a navijači su se baš kao nekad oživjeli legendarnu dvoranu.

Pa premda i na samo jednu večer. Bilo je lijepo ponovo ući u taj 'muzej' i prisjetiti se kakav je to hram bio. Dvorana u koju se nekad ulazilo sa strahopoštovanjem.

Ako ste se i uspjeli negdje ugurati, jer ući je bilo poput dobitka na lutriji, onda ste se osjećali posebnima jer ste postali dio košarkaške povijesti, koja se i dan-danas prepričava.

Zadar je posljednju utakmicu u Jazinama odigrao 6. lipnja 2006. Do sinoć. I povratka u svoju kuću nakon devet godina.

Na tribine se vratio Tornado, a na parket - Zoran Jelenković. Pjesma i emocija. Baš kao nekad. Vratio se Jelenković i kasnije na parket, a navijači su mu skandirali: 'Zorane, Zorane...'

Utakmica? Malotko ju je zapravo i gledao. Pobijedio je Zadar 89-78, no rezultat je ionako za većinu navijača bio nevažan.

I za kraj najljepša slika, košarkaši obiju momčadi zagrljeni su došli do navijača i pjevali: "Mi smo Zadrani, Zadar je naš". 

Igrači su se vraćali i na 'bis'. I opet pjesma. Muzej košarkaških uspomena to je svakako i zaslužio. Da oživi na barem još jedan dan, jednu večer...