Šime Šupe, disciplinski sudac Županijske nogometne lige, trojicu je nogometaša NK Janjeva zauvijek izbacio iz nogometa. Kristijan Spać, Mihael Matić i Filip Lukić dobili su doživotnu, a Franjo Dodić, Franjo Glasnović, Matija Mazarekić i Ivan Čibarić dvogodišnju suspenziju bavljenja nogometom zbog premlaćivanja igrača drniškog DOŠK-a u Kistanjama, javlja šibenskiportal.hr.
Uz to Nogometni klub Janjevo izbačen je iz županijske lige, no Izvršni odbor lige tek će odlučiti na koje vremensko razdoblje. I klub i kažnjeni igrači imaju dva dana da ulože žalbu na presudu disciplinskog suca.
Podsjetimo, prošli vikend trojicu su gostujućih igrača premlatili na utakmici u Kistanjama, a susret je prekinut kod rezultata 0-1.
- Anti Brajkoviću su slomili nos i odmah su ga pustili kući, a Krešo Pastuović prenoćio je u bolnici, ima napuknuće rebara, a jedan naš igrač je odmah pušten - rekao je nakon utakmice predsjednik DOŠK-a Darko Ćevid.
DOŠK: Bilo je to ulično cipelarenje
Prije izricanja kazne za NK Janjevo i njegove igrače, DOŠK je objavio priopćenje za javnost u kojem je detaljno objašnjen tijek nemilih događaja na utakmici. Prenosimo ga u cijelosti:
U spornoj 75. minuti nakon jednog bezazlenog i za nogomet uobičajenog prekršaja od strane igrača NK DOŠK-a, igrač NK JANJEVO rukama s tla podiže našeg igrača i odguruje ga u stranu, na takvu reakciju naš igrač koji se u tom trenutku zatekao najbliže spomenutom incidentu, prilazi u namjeri da spriječi daljnje nasrtaje na našeg igrača (usput rečeno osamnaestogodišnjaka) te svojim rukama odguruje igrača NK JANJEVO, nakon čega je uslijedio opći metež te 5-6 igrača NK JANJEVO u namjeri da se fizički obračunaju s našim igračem (Krešimirom Pastuovićem) kreće u potjeru za njim, koji uslijed straha za vlastiti život bježi pred brojnijim progoniteljima po cijelom terenu. U jednom trenutku jedan od napadača ga sustiže, obara na tlo te nastaje doslovno nemilosrdno „ulično cipelarenje“ od strane 5-6 igrača NK JANJEVO, koji u svom nasrtaju nisu birali sredstva, potezima primjerenima boksačkom ringu, a ne nogometnom terenu, kako bi našem igraču nanijeli što teže ozlijede, odnosno doslovno njegov život doveli u opasnost. Vidjevši pisani događaj trener domaće ekipe je pokušavao smiriti napadače, međutim uvidjevši kako neće uspjeti u svojoj namjeri pribjegao je jedinom mogućem načinu zaštite te je doslovno „legnuo“ preko našeg igrača i na takav način svojim tijelom bar koliko, toliko ga zaštitio, a možemo slobodno bez pretjerivanja reći kako mu je svojim činom spasio život, iako su napadači i dalje nastavili sa udaranjem pri čemu je i spomenuti trener zadobio nekoliko udaraca.
Istovremeno, dok se odvijalo „premlaćivanje“ Krešimira Pastuovića na svim ostalim dijelovima terena dešavale su se scene napada i udaranja naših igrača od strane pojedinih igrača NK JANJEVO i navijača koji su ušli na teren te su tukli koga su stigli, bez povoda i bez razloga, doslovno rečeno tko je imao sportski dres druge boje bio je meta i predmet napada, u jednom takvom napadu, navijač (dobro poznat policijskim službenicima, zbog podužeg dosjea) koji je na teren ušao kroz neograđeni dio, dotrčao je do njemu najbližeg igrača (Ante Brajković) te sa nekoliko udarca šakom u lice nanosi ozljede našem igraču.
Naknadnim odlaskom na hitni medicinski prijem u bolnici u Šibeniku, ozlijeđenom Anti Brajkoviću su ustanovljene tjelesne ozljede fraktura nosnih kostiju s pomakom te je nakon liječničke obrade oko 22.00h pušten na kućnu njegu, Krešimir Pastuović je zadobio ozljede po cijelom tijelu, natučena rebra i natučenost po cijelom tijelu, na trenutke prilikom same liječničke obrade imao je mučnine, vrtoglavicu, lijeva ruka i lijeva noga na trenutke nije odgovarala na podražeje, uslijed čega je zadžan na bolničkom liječenju te je nakon detaljnih neuroloških pretraga u popodnevnim satima nedjelje pušten na kućnu njegu.
Mateo Begonja je zatražio pomoć na hitnom prijemu u Drnišu gdje su mu dijagnosticirane lakše tijelesne ozljede, razbijena arkada i nekoliko hematoma na području glave i tijela te je nakon obrade pušten na kućnu njegu.
U ime NK DOŠK izražavamo svoje ogromno razočaranje i zgražanje zbog navedenih događaja te ne možemo, a da se ne zapitamo da li je do toga trebalo doći, da li se incident mogao spriječiti prije, u prilog tome želimo navesti činjenicu kako nogometna utakmica nije prijavljena u nadležnu policijsku postaju kao javni skup, što je obveza prilikom svakom javnog okupljanja te da li je uopće smjelo doći do odigravanja utakmice, da li je to propust delegata utakmice, nadležnog nogometnog saveza, da li su na navedenoj utakmici postojali redari koji imaju zadatak osigurati sigurnost gostujućih igrača...
Upućujemo otvoreno pitanje nadležnim službama i odgovornim osobama, da li su mogli preventivnije djelovati, pri čemu u prvom redu mislimo na nogometni savez i pravosudna tijela, pitamo se da li nogometna liga s pet klubova od kojih samo 2-3 zadovoljavaju uvjete i propise za normalno odigravanje utakmica prema kriterijima HNS-a, da li takva liga ikome donosi korist osim pojedincima koji u svemu tome profitiraju na osnovu sitnih interesa, a ni u kom slučaju klubovima, zajednici i mladeži općenito.
Također ne sumnjajući u stručnost doktora na hitnom prijemu u bolnici Šibenik moramo se zapitati da li se fraktura nosnih kostiju sa pomakom može okarakterizirati kao lakša ozljeda? Pitamo se tko i što može nadoknaditi pretrpljene ozljede našim ozlijeđenim igračima, duševnu bol i traumu koju su proživjeli strahujući za svoj život.
Seniorska ekipa NK DOŠK-a je jedna od najmlađih ne samo u županijskoj ligi nego zasigurno i šire, sastavljena mahom od sedamnaestogodišnjaka uz nekolicinu starijih igrača, da li netko ima pravo od tih mladića nakon pretrpljenog straha očekivati da sa entuzijazmom i ljubavlju pristupa obvezama treninga i igranja utakmica u ligi gdje se svakog drugog vikenda natječu sa jednim te istim protivnikom, gdje im prilikom odlaska na gostujuće utakmice nitko ne može garantirati sigurnost dok samo rade ono što vole, a to je nogomet.
Želimo naglasiti kako u spomenutom incidentu nisu sudjelovali svi igrači NK JANJEVO kao ni članovi rukovodstva kluba, dapače oni su svojim postupcima pokušavali smiriti nasilnike, međutim evidentno je bilo kako nemaju utjecaja na iste te su se i sami našli na meti pojedinaca koji su nogometni travnjak smatrali borilačkim ringom te u svom nastojanju da ozljede bilo koga tko im se nađe na putu nisu prezali pred brutalnim metodama i načinima da iskažu svoju nasilnost kako bi što teže ozlijedili naše igrače, primjenjujući „zakon jačega“.