Četiri dana ranije na “stotki” je dojurio do svjetskog rekorda 9,69, i to šireći ruke i lupajući se u prsa zadnjih desetak metara. Ovaj put nije se “glupirao”. Protivnik mu je bilo vrijeme Michaela Johnsona, za koje su, kad ga je postavio u olimpijskom finalu u Atlanti 1996., mislili da ga nitko nikad neće srušiti. Ali Usain Bolt, ili “Lightning Bolt” (Munja), projurio je ciljem za 19,30 sekundi, dvije stotinke brže od Johnsona.
- Bio je nevjerojatan, zastrašujuć. On je Superman broj dva! Sve je bilo genijalno od starta do cilja - iskreno je rekao Michael Johnson nakon što je ostao bez rekorda.
Ostale medalje uzeli su Amerikanci Crawford i Dix iako su ciljem prošli kao četvrti i peti. Spearmon i Martina diskvalificirani su jer su prešli u drugu stazu. No oni u ovoj priči nisu toliko važni. Samo Bolt, koji je dan prije 22. rođendana učvrstio svoje mjesto u povijesti. Iako (zasad) ima šest zlata manje, možda je i uz bok Michaelu Phelpsu na pekinškim Igrama.

OLIMPIJSKE IGRE, FINALE 200 METARA
1. Usain Bolt (Jamajka) 19.30
2. Shawn Crawford (SAD) 19.96
3. Walter Dix (SAD) 19-98.