Dok je u većini europskih klubova kapetan svetinja, u Dinamu su oni s vrpcom oko ruke prvi na udaru. Njih se klub rješava na najružniji način.
- Tjeranje kapetana i igrača koji su poniknuli u klubu nije ništa novo u Dinamu. Barem nas je deset to doživjelo - rekao je bivši kapetan "modrih" Tomo Šokota.
Sve je počelo prije deset godina kad je Niko Kranjčar, ponosni vlasnik vrpce, otjeran. Bilo mu je to, kako je rekao, najlošije iskustvo u životu.
- Bio sam najmlađi kapetan kluba u povijesti, a otac mi je bio legenda Dinama. Morao sam otići, a znalo se da to nije bila moja odluka - objašnjavao je Niko nakon što su svu krivnju za loše rezultate svalili na njegova leđa.
Nakon njega sličnu je sudbinu prošao Šokota.
- Imao sam trogodišnji ugovor u Portu, a vratio sam se pomoći. Na kraju su me otjerali. Ovo što rade u Dinamu nema nigdje - rekao je Šokota.
Otjeran je i Igor Bišćan. Iako je igrao za 1000 eura na mjesec, otjerali su ga uz obrazloženje da je uoči susreta protiv Hajduka odglumio ozljedu. Igor je to demantirao, no morao je napustiti Maksimir...
U "blatu" je završio i Jerko Leko, a traku su mu uzeli, kako su objasnili, zbog nedostatka motivacije i želje.
Josip Šimunić vrpcu je preuzeo od Ivana Kelave, još jednoga kapetana i Dinamova djeteta s kojim su se rastali na ružan način. Joe, ponosan kakav je, činio se kao prvi kapetan kojeg neće zadesiti sudbina prethodnika. No on je još najlošije prošao.
Njemu je na leđa natovareno baš sve. Kao Kranjčaru, pripisani su mu svi kiksovi momčadi, detektiran je manjak želje kao kod Leke, a otjerali su ga kao Tomu Šokotu i Igora Bišćana...
Joe je hrvatskom nogometu dao zaista mnogo, dao mu je 13 godina blistave karijere. Mogao je Dinamo dati i njemu jednu. Šimunić je, svakako, to zaslužio...