Da je još uvijek aktivan rukometaš, PSG ga sigurno ne bi kupio. Jednostavno, Christian Berge nije bio igrač od čijih ste poteza padali s nogu, ali bio je ono što neki treneri i klubovi vole više od obaranja s nogu - vezivno tkivo momčadi.
Danas je taj 49-godišnjak izbornik Norveške za koju je odigrao 63 utakmice i stigao do statusa kapetana. Posla se uhvatio 2014. godine i ozbiljno zasukao rukave. Do prvih rezultata, svjetske bronce, prošlo je tri godine, tek tri godine znajući da je prije njega najbolji rezultat Norvežana bio 6. mjesto. Za zemlju koja ima onakve rukometašice skoro pa i uvreda.
Kako god završilo njegovo izborničko razdoblje, jer odlazi nakon ovog Eura, iza sebe neće ostaviti samo medalje, već i izgrađeni sustav koji ne pati ni kada nedostaju dva od tri najbolja igrača. Onaj najbolji, Sander Sagosen, je tu, ali ne i Byarte Myrhol i Kent Robin Tønnesen. Berge je uspio da bez njih na ovom Euru njegova momčad izgleda bolje nego ikad. Zato pljesak.
On i odsutni kapetan Myrhol, pak, imaju posebnu priču. Obojica su pobijedila rak, Berge čak dvaput. Dok je bio u Flensburgu, 2004. dijagnosticiran mu je rak limfnih čvorova. Dogodilo se to u listopadu da bi već tri mjeseca kasnije bio na terenu (!).
Nije, nažalost, dugo trajala sreća. Dva mjeseca kasnije bolest se vratila. Ovaj put i kosa je nestala, no ne i duh.
- Uplašio sam se kad se bolest opet pojavila. Pomislio sam da je gotovo s igranjem rukometa. No, uspio sam prevladati taj strah. Ni ne pamtim koliko sam puta išao na zračenje.
Pobijedio je i drugi put. Opet se vratio na teren na kojemu je 2006. zaključio reprezentativnu karijeru protiv - Hrvatske. Dvije godine kasnije izdao je knjigu 'U žaru borbe' o svojoj borbi s bolesti.
- Ne razmišljam više o bolesti. Ustanem, odradim što imam i provodim slobodno vrijeme s obitelji.
I ne sumnjajte u to da je danas posve sretan čovjek. Emocije na njegovom licu, one sretne emocije, nećete vidjeti. Uostalom, on je najveću pobjedu već ostvario. Ostalo je samo bonus.