U prvih petnaestak minuta vidjeli smo Hrvatsku iz Trnave, no u nastavku utakmice bila je to Hrvatska iz onih ranijih kvalifikacijskih susreta. Očito je da nismo uspjeli ponoviti onu sjajnu igru protiv Slovačke, ali teško mi je kazati zbog čega.
Je li u pitanju manjak energije, je li u pitanju naporno putovanje, jesmo li podcijenili protivnika i zadovoljili se s početnih 1-0... Sve su to pitanja za izbornika Dalića koji će morati napraviti dobru analizu i pronaći odgovor zbog čega se ovo dogodilo.
Čini mi se i da je izbornik Dalić mogao ranije mijenjati, možda je mogao ranije uvesti Brekala, ili povući neki drugi potez nakon 50 - 60 minuta, a ne čekati ovako dugo, skoro do kraja utakmice. No on najbolje zna s čim raspolaže na klupi i tko mu od rezervnih igrača što može donijeti.
U svakom slučaju, ovo je utakmica za zaborav, no vjerujem da nam do kraja kvalifikacija neće nedostajati ova dva boda. Dosta je još utakmica do kraja kvalifikacija, još je puno utakmica u kojima će naši konkurenti igrati jedni protiv drugih i gubiti bodove i ja vjerujem u uspjeh.
Ako tražimo nešto pozitivno iz ova dva susreta, onda su to dvojac Vlašić i Petković koji su potvrdili svoju kvalitetu i jasno dali do znanja da se na njih dvojicu itekako može računati u nastavku kvalifikacija. Ne zaboravimo da smo nakon Rusije ostali bez trojice 'senatora', bez Subašića, Mandžukića i Ćorluke, da su uoči ovog kvalifikacijskog ciklusa otpali Rakitić, Kramarić i Kovačić... Sve su to kvalitetni igrači koje bi teško nadoknadile i kvalitetnije i moćnije reprezentacije od naše.
Azerbajdžan moramo što prije zaboraviti i okrenuti se nastavku kvalifikacija, pobjeda nad Mađarima sada se nameće kao ključna, i ja uopće ne sumnjam da će krcati Poljud nositi Dalićevu momčad do pobjede i do plasmana na Euro. Ipak smo mi viceprvaci svijeta, i sve osim plasmana na Euro bilo bi veliko iznenađenje i neuspjeh.