24sata: Uoči polaska na EP u Danskoj zbog ozljede ste otpisali Blaženka Lackovića. Kako je bilo to mu priopćiti?...
- Jako mi je žao što je stručni stožer morao donijeti takvu odluku. Jednostavno se nismo mogli kockati, da se ne ponovi SP kad smo pogriješili. Što se Blaženka tiče, nemam mu što za prigovoriti, imao je veliku želju, došao je na pripreme prepun motiva, ali kad ne ide, onda jednostavno ne ide. On je veliki borac, uvijek ide maksimalno, ali ponekad se jednostavno ne možeš boriti protiv ozljeda, loše forme...
24sata: Proteklih su godina otpadala mnoga velika imena - Balić, Sulić, Zrnić... Mnogi su uvjereni kako ih se prekrižilo prerano. Što Vi mislite?
- Ne bih se želio vraćati na to, ljudi nikako da shvate da je najvažnija momčad. Pojedinac ništa ne može sam riješiti. Ime na leđima ništa ne znači, važno je samo ono što piše na prsima - Hrvatska. Igrati mogu samo najspremniji, meni trebaju igrači koji mogu dati maksimum, koji mogu izdržati suludi ritam od osam utakmica u desetak dana. Niti jedna ta odluka nije bila laka, vjerujte mi.
24sata: Puno je tu stresa, kako se Vi borite s tim izazovima?
- Puno je neprespavanih noći iza mene. Na kraju dana legneš u krevet debelo iza ponoći, pa se u neko gluho doba noći probudiš, vrtiš ponovno film u glavi, što i kako, primjerice riskirati i ostaviti Laca ili mu reći da ipak ne može. Teško je ponovno i zaspati. Važeš svaku odluku sto puta... Šetnja me smiri, u Umagu sam nekoliko puta otišao razbistriti glavu šetajući uz more, ali teško je ne misliti o poslu, stalno ti se negdje vrti rukomet.
24sata: Hrvatska je s posljednja tri velika natjecanja donijela tri brončane medalje. Kako će biti na ovom EP-u?
- Puno reprezentacija bi sanjalo da uopće dođu na velika natjecanja, a kamoli da osvoje medalju, a mi smo se s EP-a, SP-a i Olimpijskih igara vratili s broncom. Kako će biti na EP-u u Danskoj? Puno faktora će utjecati na to hoćemo li doći do kraja, ozljede, sreća...
24sata: Kako motivirate svoje igrače, mnogi od njih su se već naosvajali medalja?
- Bilo bi bahato od mene i mojih igrača da kažemo: ‘Ma, idemo uzeti medalju!’. S takvim se stavom možeš samo zakopati. Realno, mi se nikoga ne trebamo bojati, ali moramo respektirati protivnika. Sportaši smo, ja prvi neću nikome priznati da je bolji od mene, ne prije nego što utakmica završi. Znamo koliko smo jaki i kvalitetni, neka i drugi razmišljaju o nama. A svi se pale na Hrvatsku, svaki je put sve teže... Istina je i da se ne može uvijek pobjeđivati, poklope se neke okolnosti, ozljede ili te jednostavno napusti sreća...
24sata: Što očekujete od Domagoja Duvnjaka na EP-u?
- Očekujem od njega da vodi ekipu na terenu, da bude moja produžena ruka. Samo ne smije razmišljati da nešto mora, neka Dule igra svoju igru i to je najbolje što nam se može dogoditi.