Godinama su hajdukovci sumnjali da su prevareni u jednoj od najšokantnijih utakmica klupske povijesti. Pričali su kako su igračima St. Etiennea na uzvratnoj utakmici 2. kola Kupa prvaka 1974. godine oči bile kao gramofonske ploče, da su svi redom popadali i povraćali nakon utakmice, ali dokaza da su Francuzi uzeli doping nije bilo. 

Tek 43 godine kasnije jedan od francuskih igrača, legenda St. Etiennea Jean-Francois Larios, koji tog dana nije igrao protiv Hajduka, priznao je da im je liječnička služba francuskog prvaka prije velikih utakmica 70-ih godina davala tablete koje su im davale čudesnu snagu i zbog kojih kasnije nisu mogli spavati.

- Prišao mi je netko iz liječničkog tima i dao mi bijelu tabletu. Rekao mi je da su to vitamini i da će me to malo motivirati. Na terenu sam osjetio nevjerojatnu snagu, ali kasnije je to bio pravi pakao. Nisam mogao spavati, kao da  je netko isisao energiju iz mene. Posljedice sam osjećao i nakon što sam prestao igrati nogomet. Trebao sam nekako kompenzirati to što više ne uzimam doping, s hranom, pićem ili drogom, ja sam kompenzirao sa sve troje - otkrio je Larios u biografiji.

I to baca jedno sasvim novo svjetlo na utakmicu St. Etiennea i Hajduka. 

POGLEDAJTE VIDEO

Hajduk imao momčad za vrh Europe

Hajduk je te jeseni 1974. razbio St. Etienne u drugom kolu Kupa prvaka. Bila je to zlatna Hajdukova generacija koju je vodio Tomislav Ivić. Na Starom placu natiskalo se 25.000 ljudi, a Hajduk je pregazio tadašnjeg francuskog prvaka  4-1. Jerković je zabio dva gola, Žungula i Mijač po jedan, briljirao je Šurjak s tri asistencije.

U revanšu u Francuskoj Hajduk je izgubio 5-1 i ispao, a te godine imao je momčad za vrh Europe. St. Etienne je poveo 1-0, ali kad je Mićun Jovanić zabio za 1-1 pola sata prije kraja činilo se da je Hajduk riješio sve dvojbe oko prolaska. 

- Kad smo zabili taj gol za 1-1, svi smo mislili da je gotovo, da sigurno prolazimo dalje. Što se nakon toga dogodilo, ni dan danas ne mogu objasniti - prisjetio se u jednom od intervjua Ivan Buljan.

POGLEDAJTE VIDEO

Nestalo struje, nestalo Hajduka

Nakon tog gola na stadionu u Francuskoj nestalo je struje. Prekid je trajao nekih pola sata. Vratila se struja, a s njom i igrači St. Etiennea koji su odjedanput letjeli terenom i zabili još četiri gola te prošli u produžecima.

- Ne smijem tvrditi da su bili dopingirani, ali mislim da su bili. To mi je indirektno potvrdio Ivan Ćurković koji je tada branio za njih - prisjetio se Jurica Jerković, koji je u prvoj utakmici Francuzima zabio dva komada.

- Sreo sam se kasnije s Ćurkovićem na ždrijebu u Ženevi, mislim da je to bilo 1984. godine, živio sam u Švicarskoj i Hajduk me nazvao da ga zastupam. Izvukli smo tada Tottenham, a kad sam pitao Ćurkovića za tu našu utakmicu iz 1974. godine, rekao mi je: 'Pusti, svega je bilo tada'. Znam da su igrači St. Etiennea mutnih pogleda povraćali po hodnicima i svlačionici, nama ništa nije bilo jasno. Svi smo u čudu gledali, kod 1-1 mislili smo da smo već prošli - rekao je Jerković.

I tu dolazimo do ključnog dijela priče. Priznanja Jeana Francoisa Lariosa.

Tablete samo prije velikih utakmica

Iako je priznao da je prvi put uzeo doping 1976. godine, dakle dvije godine nakon te čudne utakmice St. Etiennea i Hajduka u Francuskoj, teško je vjerovati da je sve bilo čisto i da je splitski klub u 2. kolu Kupa prvaka ispao u fer i korektnoj borbi.

Tada nije bilo dopinških testova, a Larios je dodao kako je tablete uzimao samo prije velikih utakmica. Jedna od tih velikih utakmica bila je i protiv Hajduka. 

- Da smo ostali na okupu, bili bismo prvaci - rekao je tada Tomislav Ivić.

St. Etienne je, nakon što je izbacio Hajduk, došao do finala gdje je bolji bio Bayern, a Hajduku ovo priznanje o muljanju s dopingom može biti tek slaba utjeha.

Jer, tko zna što bi bilo da je sve bilo - čisto.