Često plačem. Kad vidim te slike, kad vidim kako je sve razrušeno, i kad pomislim da tamo imam prijatelje koje možda nikad više neću vidjeti. Dosta njih je otišlo, ali jako je teško to sve gledati, rekao je mladi golman Mikita Turbajevski (20) za Novu TV nakon što je iz redova Šahtara stigao na posudbu u Lokomotivu zbog rata u Ukrajini.
Taman se ustalio u redovima Mariupolja, počeo skupljati minute na golu ukrajinske momčadi, a onda je morao bježati iz zemlje.
Njegov je grad sad u ruševinama, on je u Zagrebu gdje trenira s Lokomotivom, a trener Silvio Čabraja sad mu je dao nagradu za rad i trud te ga stavio u prvu momčad protiv Šibenika, a Lokosi su slavili s 2-1.
Neki od članova njegove obitelji i dalje su u Ukrajini, a njegov otac brani zemlju s puškom u rukama. S njim je u Lokomotivu stigao i sunarodnjak Ilja Hulko.
- Jako je teško, jako je tužno što je tata morao u rat, ali mi smo Ukrajinci, snažan smo narod i izborit ćemo se za svoje. Kad ideš igrati, kad ideš na trening moraš zaboraviti svoje prezime i tko si, moraš se prije svega dokazati na terenu - kazao je Turbajevski.
Obećavao je još u mlađim kategorijama, a za ukrajinsku U-21 reprezentaciju ima dva nastupa. U Lokomotivi su ga dočekali sjajni uvjeti, a kako bi se osjećao kao kod kuće, tu je 'ukrajinac' Josip Pivarić, koji je nekoliko godina igrao u kijevskom Dinamu.
Lokosi su poznati kao klub koji jako puno pozornosti pridaju razvoju mladih igrača, a Turbajevski je dobio sada priliku da se dokaže. I barem nakratko vrati osmijeh na lice nakon strašnih zločina u njihovoj domovini.