Bio je dobri duh te reprezentacije iz 1990.
Tako je svog nekadašnjeg rivala i vršnjaka, šokiran njegovom smrću, opisao Tomislav Ivković. Andreas Brehme umro je u Münchenu u 64. godini, a nekadašnji golman Dinama, Crvene zvezde, Tirola, Sportinga... i reprezentacije Jugoslavije poznavao ga je.
- Bio je miran, povučen, a hrabar, što smo vidjeli po golu iz penala u finalu SP-a. A igrao sam protiv njega i za Sporting protiv Intera. Bio je radnik, gospodin, suzdržan, nigdje se nije isticao ni nakon karijere, ostao je uvijek svoj, isti. Znam da je u zadnje vrijeme bio nešto bolestan, ali da ode tako mlad čovjek...
I Brnović je promijenio nogu. Pa promašio...
Brehme je bio lijevi bek u formaciji 3-5-2, a imao je toliko ubojite obje noge da je ušao u povijest svjetskih prvenstava kao igrač koji je zabio penale i lijevom (protiv Meksika 1986.) i desnom nogom (protiv Engleske i Argentine 1990. godine). U prvoj utakmici SP-a u Italiji SR Njemačka je pobijedila Jugoslaviju 4-1, Ivkovića su matirali Matthäus dvaput, te Klinsmann i Völler. A Brehme je zabio Nizozemskoj u osmini finala, Engleskoj u polufinalu i Argentini u finalu.
- Jako si se teško mogao pripremiti za njegove penale kad nisi znao ni kojom će nogom pucati! I imao je nevjerojatno samopouzdanje - rekao nam je Ivković pa se sjetio detalja s tog SP-a:
- Branko Brnović je od treme promijenio nogu kojom puca i promašio je u četvrtfinalu protiv Argentine (Jugoslavija izgubila 3-2 na penale, nap. a.) Ali Brehme je objema pucao izvrsno.
Zabavljali smo se zajedno nakon utakmice
Njemu ipak gol nije zabio.
- Nakon utakmice Sportinga i Intera izveli smo njega, Matthäusa, Klinsmanna... u jedan disko-restoran u Lisabonu i zabavljali se. Tada nije bilo važno tko nosi koji dres i grb, bilo je to baš lijepo nogometno druženje - sjeća se Ivković.
Bilo je to polufinale Kupa Uefe 1991. godine, kada je bilo 0-0, a Interu je pobjeda 2-0 u Milanu donijela plasman u finale. I priča koja je Ivkoviću vratila još jednu uspomenu na druženje s njemačkim kolegama.
- Tada Brehme još nije bio u reprezentaciji, a ja sam tek ušao, kao mladić. U Luksemburgu smo 1983. igrali protiv Njemačke, one starije generacije Magatha, Stielkea... i na druženjku nakon utakmice oni su nas učili kako je bolje piti pivo nego viski, zbog regeneracije tijela. A ja sam im govorio "Pa vi jedete pivo!" koliko su ga puno pili, haha!
Detalje s te utakmice možete pogledati OVDJE