Gledajući život Ivice Kostelića - pa taj će stvarno osvojiti Svjetski kup! - reklo bi se da Bog ima čudan smisao za humor, ali voli uporne. U izostanku buke oko njegova vodstva u ukupnom poretku ne bismo trebali propustiti pouku. Sve one parole koje djeca kače o zid imaju smisla. Osobito parola da je sve, umor, grčevi, povraćanje nakon treninga, bolje od poraza. To jest, samo poraz boli jače od treninga.
Eto, Ćiro je imao Pakasinovu sliku iznad kreveta da se razljuti čim se probudi. I nije da bijes ne motivira. Ali uz tu vječnu dječju parolu na zidu, koračnicu bez glazbe, bolje je imati Ivičinu sliku. Da čim se probudiš sam sebe podsjetiš da Bog možda ima čudan smisao za humor, ali izgleda da stvarno voli uporne. Treba tu kužiti još ponešto. Svi mi opravdanje za poraze često nalazimo u Hrvatskoj. Ovo je Hrvatska, zemlja korupcije, tu ne pobjeđuju niti napreduju najbolji, ovdje je sve po babi i stričevima, najbolje je odustati od snova. Ma ako itko u ovoj zemlji zna što je Hrvatska i, na kraju krajeva, tko je Hrvatska, to su Kostelići.

NASTAVAK KOLUMNE PROČITAJTE OVDJE