Sad sam ban. Ušavši u cilj i vidjevši da je na semaforu zeleno, bacio sam se na leđa i gledao plavo nebo, rekao je Ivica nakon fenomenalne utrke na Sljemenu.
Čim se pojavio u startnoj kućici, 20.000 ljudi počelo je skakati, trubiti, pjevati. Mama Marica dvaput se prekrižila i sklopila ruke čekajući Ivicu da krene u drugu vožnju. Tisuće navijača su strepile.
- Startna kućica se tresla. Stojim u njoj i gledam ispred sebe stazu koju sam prošao tisuću puta. No ovaj put to nije bilo isto. Trebalo ju je sada proći najbolje što znam - rekao je sjajni Ivica.
I prošao ju je. Mama Marica od sreće nije mogla pričati, u010Dvrsto je zagrlila Janicu, a ona potom svog dečka Borisa.
Iza Ivice ostao je samo još samo Austrijanac Mario Matt.
- Ma odvozio je sjajno. Jedina šansa je bila da se Mario negdje popikne - rekao je Ante Kostelić.
Treću godinu zaredom na sljemenskoj utrci Hrvatska ima nekog svog na postolju. Janica, Ana, Ivica.
- Ma da nije te publike ne bih nikad došao na postolje. Nije važno koliko ima navijača, nego koliko srca imaju ti navijači. Naših 20.000 navijača u stanju su nadglasati 100.000 nekih drugih. Naježio sam se. Imao sam osjećao kao da sam u koloseumu. To se teško može opisati. Rekao sam sebi: 'Samo se baci, ili ispadni, ili završi među tri. Nemoj razočarati’ - otkrio je Ivica.
Vremena za slavlje nema jer već je sutra u zrakoplovu za Kanadu.
- Ne znam kako da ovo proslavim jer se ujutro moram rano ustati.
Netko je spomenuo slavlje u avionu za Kanadu.
- Dobra ideja, mogli bismo se napiti u avionu - dodala je Janica.