Upravo su naši rukometaši "riješili" Poljake i izborili kvalifikacije za OI u Londonu, ali Ivano Balić bio je izrazito nervozan. Prišao mu je izbornik Goluža, želio mu čestitati, a Ivano je burno reagirao. I odmah su krenule priče. Eno ih, svađaju se izbornik i najbolji igrač...

- Ma to su takve gluposti da ne mogu vjerovati... Stalno se nešto o meni izmišlja i nadodaje, već sam umoran od toga - podigao je glas iznervirani Balić.

Ma to su nevjerojatne gluposti, već sam umoran od toga

- Slavko i ja smo si već ranije čestitali na klupi, a poludio sam zbog sudaca i zato sam tako reagirao. Vidio sam tu snimku i ne znam gdje su u tome ljudi prepoznali nekakav 'fajt' - objasnio je Ivano.

Na ovom prvenstvu ljutio se na suigrače, nervozno skidao i bacao bandažu s ruke, vikao i galamio.

- Nije to ništa neobično, kod nas na klupi uvijek je živo. Od 2003. pa do danas, tako mi najbolje funkcioniramo. A ovdje u Švedskoj svi smo nervozni, ne samo ja. Navikli smo pobijeđivati na prošlim turnirima, a sad nam od prve utakmice gotovo ništa nije išlo po planu - kaže Balić.

Ma kod nas na klupi je uvijek živo, tako najbolje funkcioniramo

Kritizirao ga je i Zoran Gobac, veliki gazda hrvatskog rukometa optuživao ga je da je glavni krivac za loše otvaranje utakmice protiv Švedske.

- Sad će ispasti da su Buntić i Kopljar krivi što je bacao lopte u aut – rekao je Gobac, još vruće glave nakon tog poraza.

Samo nekoliko minuta prije i Balić je izrekao svoje mišljenje:

- Svatko tko dovoljno dugo prati rukomet, zna tko je kriv što su te lopte završile u autu.

Iz tih se riječi tad moglo zaključiti da je Gobac pogodio kako Ivano razmišlja, ali nekoliko dana poslije i Balić se malo ispravio.

- Onaj tko ima loptu u rukama, onaj tko je baca, uvijek je krivac. Eto, po mom mišljenju je tako, a vi sad napišite što god hoćete - još se malo ljutio na novinare Balić.

Razočaran sam, Lac, Tonči, Domagoj, ja... svi smo morali dati više u Švedskoj

Najbolji rukometaš svih vremena zna da u Švedskoj nije u svom najboljem izdanju.

- Puno nas je dalo manje nego što može. I ja, i Lac, i Tonči, i Domagoj... I naravno da sam razočaran, ipak smo prošle godine u Austriji igrali finale, a Lac nije igrao cijeli turnir, Tonči pola turnira. Kako ne bih bio razočaran, nisam ovdje došao igrati za peto mjesto - iskren je Ivano.

Dugo je ova generacija nizala medalje, na posljednjih jedanaest turnira rukometaši su devet puta bili u polufinalu. Ovo je drugi put da nisu.

- Nadam se da ovaj rezultat ne može i neće promijeniti sliku o nama, iako smo i mi sami očekivali da ćemo igrati puno bolje. No nema potreba sad išta analizirati, turnir još traje i treba se pripremiti za sljedeću utakmicu. A kad sve bude gotovo, treba napraviti dobru analizu i vidjeti zašto nismo uspjeli ući u polufinale - zaključio je Balić.