Stigao sam u London bez ikakvih ambicija. Ušao sam na stražnji ulaz očekujući brzi poraz. Jer igrao sam jako loše uoči Wimbledona. Čudim se što su mi i dali pozivnicu. Čak sam i promijenio rekete. Što se inače ne radi. Izvukao sam Jonsonna i stavili su nas očekivano tamo na neki stražnji teren. I tad je sve krenulo. Ne mogu nikako objasniti što se dogodilo. Počeo sam nevjerojatno igrati. To neću nikad shvatiti. Kao da je netko vukao konce tamo gore...

Protivnici su se mijenjali, a ja sam pobjeđivao. I nisam mijenjao navike. Mokrio sam u isti pisoar, parkirao na isto mjesto. Čak sam jednom skoro izgurao automobil koji mi se uvalio na moje mjesto. E, da, gledao sam i ‘Teletubbiese’ svaki dan. Ma radio sam stvari od kojih bi normalni poludjeli. Ali mene je sve to opuštalo.

A kad sam došao u London bio sam gotovo bez opreme. Kao rekreativac. Došao sam s dvije majice. Baš sam se prošlog tjedna tog prisjetio kad sam gostovao u Londonu na BBC-ju - kako sam ih prao svaki dan jer nisam imao što drugo obući. Poslije su mi poslali komplete novih majici, ali nisam ih htio nositi. Ostao sam vjeran ovim dvjema.

I danas čuvam jednu...

I onda je došlo finale. Sjećam se, nisam uopće mogao spavati noć prije. Samo sam se prevrtao u krevetu. A kad je svanulo, samo sam htio da to prođe što prije. Iščekivanje me ubilo. Kiša mi je pomogla u maratonu protiv Henmana, ali kiša mi je pomogla i da se finale igra u ponedjeljak. Jer da se igralo u nedjelju, sigurno bih izgubio. Naježim se i danas kad se sjetim atmosfere dok smo izlazili na središnji teren Wimbledona. Pravo navijanje, nogometna atmosfera. Bilo je lijepo i kad su Australci pjevali tijekom pauza.

I onda taj doček. To može samo Split organizirati. Kako sam bio u transu. Nisam ni bio svjestan koliko se ljudi skupilo, ali sam i poslije skužio na snimkama da sam i dosta psovao na rivi. Lijepo se osjećam i danas kad mi ljudi prilaze na ulici i kažu mi kako im je taj događaj uljepšao život. Ali opet, kad pogledam taj trofej (koji danas čuva moj stari), to ne mogu nikako objasniti. To neću nikad shvatiti.

Sigurno je netko gore vukao konce. Hvala mu na tome!

Nicolson mi je postao prijatelj

Vidio sam na snimkama da je finalni meč gledao i Jack Nicholson, jedan od mojih dražih glumaca. Amerikanac mi je prišao jednom u Los Angelesu dok sam gledao LA Lakerse i čestitao na pobjedi. Rekao mi je da je uživao u meču. Jedan mi je od dražih glumaca i jako mi je laskalo to što mi je rekao. Uvijek se pozdravimo kad se sretnemo, sjajan je čovjek.