Zbog istog imena i prezimena svi me zafrkavaju, u školi, suigračice, ali i obitelj. Sve je kulminiralo tijekom EP-a u Poljskoj, kad je Ivan sjajnim obranama izašao iz sjene i pokazao da je zaista vrhunski golman, rekla je Ivana Stevanović.
O Ivanu Stevanoviću sve se zna, on je hrvatski heroj koji je reprezentaciju odveo na OI u Rio de Janeiro i Zagreb u četvrtfinale Lige prvaka. No tristotinjak kilometara dalje, u Osijeku, brani njegova imenjakinja i prezimenjakinja. O njoj se malo zna. Nakon sjajne Ivanove utakmice protiv Norveške Ivana nije mogla proći školskim hodnikom a da joj netko nešto ne dobaci.
- Govore mi: ‘Gdje si, Stevanoviću’, ili: ‘Pa vi Stevanovići sve branite’. Ne ljutim se, zapravo, vrlo mi je simpatično. On mi je uzor i iznimno ga cijenim - kaže Ivana.
Nikad ga nije upoznala, a jednom ga je gledala uživo.
- Prije tri godine rukometaši Zagreba gostovali su u Osijeku. Zamijetila sam da se golman zove kao ja i od tada ga pratim. Ima specifičan stil branjenja, a kod njega mi se sviđa što nikad ne odustaje. Gubi li Zagreb pet razlike, on i dalje daje sve od sebe. I ja želim biti takva golmanica.
I zasad joj ide dobro, već godinu i pol igra za reprezentaciju, kadetsku. Ne sumnjamo da će poziv u seniorsku sigurno stići.
- Mama kaže kako jedva čeka da me gleda u prijenosu na TV-u. Nadam se da ću i ja braniti na najvećim natjecanjima pa da i Ivan mene zapamti kao ja njega. On je u reprezentaciji kasno debitirao, valjda ću ja ranije dobiti priliku. Ma nikad nije kasno postati vrhunski golman - kaže nasmijana Ivana.
Nikad nije gledala svog uzora u zagrebačkoj Areni, neće doći niti na veliki ogled u četvrtfinalu s PSG-om.
- A nemam kako... No jedna od najvećih želja mi je upoznati Ivana. I nismo u rodu, nitko iz moje obitelji na zna za neku poveznicu - kaže mlada golmanica Osijeka, koja s Ivanom dijeli i brojeve na dresu. Ivan u reprezentaciji nosi 1, u Zagrebu 12. Kod Ivane je obrnut slučaj.
- Taj broj 1 ipak mi je najvažniji. Nositi ga na leđima znači da si valjda vrlo dobar - rekla je Ivana.
Rukomet trenira već osam godina. I dok su se druge djevojke svađale koja će igrati koju poziciju, Ivana je odmah odlučila da će stati na gol. Ljubav na prvi pogled.
- Branila sam na jednoj utakmici u osnovnoj školi, primijetila me Katja Ileš i pozvala u klub. Prva sam golmanica Osijeka, no nismo baš u najboljoj situaciji. Ženski rukomet je na margini, no ženski sport općenito malo koga zanima - istaknula je Ivana, koja karijeru misli nastaviti u inozemstvu.
- Mislim da bi to bila najbolja odluka s obzirom na stanje u ženskom rukometu u Hrvatskoj. Vjerujem da u inozemstvu imam veće šanse postati vrhunska golmanica - zaključila je Ivana, sjajna golmanica. Za hrvatski rukomet nema straha.