Boćanje i cure? Nismo baš popularni kao nogometaši, ali nije niti loše. U Rijeci dosta cura boća, pa i upoznamo nekoga, nasmijao se Ivan Medić (19), hrvatski prvak u izbijanju u krug i bližanju.

S 13 je mladi Ninjanin počeo ozbiljno trenirati boćanje, a godinu kasnije već je osvojio svjetsku juniorsku broncu. Prvi je put došao na seniorski PH i odmah je uzeo dva naslova. Igra u četvrtoligašu Bilom Brigu iz Zadra, trenira u mračnom i hladnom hangaru, a pobijedio je najbolje hrvatske boćare.

- Ne bih rekao da je to senzacija, imam neke rezultate u mlađim kategorijama. Na boćanje sam počeo odlaziti s tatom i stricem kad mi je bilo šest godina. Tati sam mjesec dana prije prvenstva rekao da sam sanjao da ću osvojiti zlato, a on se samo nasmijao - istaknuo je.

Hrvatskim starletama boćari nisu, kako bi rekla Nives Celzijus, “financijski zgodni”. Mladi Medić u županijskom ligašu Bilom Brigu igra iz ljubavi.

- Imam ponude prvoligaša. No transfer neće biti milijunski - našalio se opet Ivan.

- Ako želim napredovati, trebao bih igrati u prvoj ligi - dodao je.

Odluči li se za odlazak u Zagreb ili Rijeku, onda ipak stiže “prava lova”. Mogao bi dobiti i 2000 kuna mjesečno.

- To i plaćen stan. Bolji hrvatski boćari mogu zaraditi i 100.000 kn godišnje - kaže mladi Medić, koji je završio medicinsku školu za fizioterapeuta. 

- Ne znam još hoću li upisati studij ili otići na stažiranje u Rijeku ili Zagreb - kaže Ivan.

Kad smo se dogovarali za fotografiranje, požurivao nas je jer i nema baš puno vremena.

- Imam sad utakmicu boćanja, no odmah potom idem na pikado. Igram i pikado ligu, a nastupam i za nogometni klub Sabunjar, oni su također u prvoj županijskoj ligi. Igram i mali nogomet. Da, dobar sam nogometaš - kaže Ivan.

Jedan je od onih boćara koje ćete odmah zamijetiti. Ili čuti.

- Nervozan sam kad igram, živciram se stalno, ali ne vičem previše. Mislim da ne smetam mnogo ostalim boćarima. Znam ipak ponekad opsovati, gurnem boću nogom i to - kaže.

U boćanju postoje bijeli, žuti i crveni karton. Dobio ih je sve.

- Crveni mi je dao otac Alen. Skinuo sam majicu. Bilo je vruće kad smo igrali, a ja sam pet sekundi prije kraja svukao majicu i zasluženo sam dobio crveni. Više mi se to nije dogodilo - istaknuo je Medić.