Prvi sam igrao u Ulmu kod trenera Badstubera, oca njemačkog reprezentativca Holgera koji igra za Bayern. Potom sam otišao u Bayern, zabio sedam golova u jednoj utakmici te potpisao ugovor na godinu i pol. Sve je krenulo sjajno, no tada sam se teško ozlijedio.

Tako počinje priča Dejana Radonjića, napadača Istre. Rođen je u Tettnangu, u Njemačkoj, gdje mu i danas roditelji žive i rade već 40 godina.

- Nakon te ozljede odlučio sam izbaciti nogomet iz glave. Upisao sam pravni fakultet u Konstanzu, isti onaj gdje je doktorirao pokojni srpski premijer Zoran Đinđić. Svaki dan sam trajektom išao preko Bodenskog jezera na predavanja i ispite - govori Radonjić.

Iako je volio fakultet, pogotovo pravo, osjećao je da to nije ono što ga zadovoljava.

- Jedan dan sam došao doma, pozdravio se s roditeljima, sestrom, sjeo u auto i otišao živjeti baki u Ozalj. Odmah sam počeo raditi u tvornici oružja. Radio sam na montaži pušaka, a ne pištolja koja je glavna grana tog poduzeća. Mene nikad nije bilo sram i prljav posao napraviti te doći kući sav smrdljiv i prljav. Bio je to super plaćen posao. Znam zatvorenih očiju sklopiti i rasklopiti pušku - kaže kroz smijeh Radonjić.

Tada su ga odveli Igoru Pamiću u Istru, koji talenta može prepoznati zatvorenih očiju. Tako je bilo i s Radonjićem.

U samo šest dana Dejan je uspio ono što je malo tko napravio. Golovima je srušio Dinamo i Hajduk. Pamić za njega kaže da je najbolji napadač u HNL-u.

- Dinamo? Ha, bila bi mi čast igrati za njih, ali vidjet ću što kažu u Istri. Dosad sam sve Pamićeve i klupske sugestije prihvatio - kaže sjajni Radonjić. 

Na pitanje kako bi se snašao u Dinamu, Dejan neće odgovoriti. No učinit će to prijatelji.

- Bio bi najbolji i u Dinamu!

Rijetki su u HNL dolazili s reputacijom igrača u Bayernu. Od ozljedama shrvanog dječaka, koji je prekrižio nogomet, studija i rada u tvornici, Radonjić je opet sretan.

- Imam san, koji je možda nerealan, ali je moj. Želim igrati za Hrvatsku. Dok to ne postignem, nikad u sebi neću biti zadovoljan - kaže Radonjić.