Htio sam potrčati u sprintu i samo me zapeklo. Mislio sam isprva da nije tako strašno, da će biti samo nekoliko dana u pitanju, ali kada sam u ponedjeljak odradio pregled, jer preko vikenda nisam mogao u bolnicu, pokazala se parcijalna ruptura plantarne tetive u lijevom stopalu, odvrtio je Domagoj Pavlović (27) unatrag još uvijek svježi film nove ozljede koja ga je već sada, malo više od mjesec dana prije početka, eliminirala s popisa onih koji će vidjeti Svjetsko rukometno prvenstvo.
POGLEDAJTE VIDEO: Rukometaši slave srebro
Peh, što drugo. Baš kad bi čovjek mislio da mu se sve posložilo, da mu Gudmundur Gudmundsson u Melsungenu vjeruje i u obrani i u napadu svih 60 minuta, da je Lino Červar ozbiljno na njega računao za Egipat, opet Domba mora na bolovanje. Pa još kada se ozljeda dogodi na isti dan kao ona iz 2018. godine, vizualno svakako njegova najstrašnija, kada je u 31. sekundi utakmice Njemačkog kupa između Kiela i Melsungena zaledio sve prisutne nakon loma noge, dobio morfij, Duvnjakov poljubac podrške na nosilima... Proklet mu je baš taj 27. studenog.
- Da, ovo se dogodilo još u petak na treningu, opet taj 27. Bio sam u desnom kutu i golman Nebojša Simić pomogao mi je da odskakućem do klupe. Bila je jaka bol i dobio sam čizmu i štake sljedećih pet tjedana i sad je najbitnije da noga miruje - kaže vedri Domba između - dva treninga.
Da, nema stajanja ni sa štakama i čizmom.
- Već sam krenuo s rehabilitacijom i treninzima za gornji dio tijela da održim tenziju mišića. Nije tako ni važno hoću li opet zaigrati za mjesec dana ili više, već da ozljedu dobro zaliječim. U protivnom bih mogao imati u budućnosti s tim problema. Mislim da bih trebao posve biti spreman u veljači za nastavak sezone.
Prije noge, koja mu je oduzela šansu da izbori SP 2019., dvaput je već operirao rame, jednom prst. Zbog ozljeda nije konkurirao ni za Euro 2016. u Poljskoj ni za Olimpijske igre u Riju iste godine. Takva kvaliteta, a s 27 godina još nije otišao na veliko natjecanje. Malo paklena konkurencija, ali više ozljede... Kad se sve pretvore u godine i mjesece oporavka, to su otprilike dvije godine koje je izgubio.
- Sreća u nesreći jest da je ovo malo lakša ozljeda, ali što se opet dogodila u nezgodno vrijeme prije SP-a. No, tek ulazim u najbolje godine i imam još puno prvenstava ispred sebe i tako gledam na to. Kad je viša sila, na koju ne možeš utjecati, pomiriš se s time. Kad je konkurencija u pitanju, tu nema ljutnje.
Toliko mu se svega u krivo vrijeme izdogađalo da mu se, htio - ne htio, a nije sigurno, zalijepio i epitet najvećeg pehista hrvatskog sporta.
- Baš je tako. Svatko od nas bori se s ozljedama, ja sam taj koji malo više od ostalih. Sad ću barem biti najveći navijač, ne samo za dečke, već i za cure kojima kreće Euro. Tko mi se sve javio nakon ozljede? Ma svi su, uvijek. Zažele brz oporavak i to je to. I da, pozdrav Marinu Mariću - na našu je inicijativu završio, svemu unatoč, raspoloženi Domba.