U sjeni polemike oko suđenja, koja se nije stišavala ni dan nakon nastavka sezone na Poljudu, ostala je blijeda igra Hajduka i minimalna pobjeda izborena više sretno nego spretno. I to duboko u sudačkoj nadoknadi! Objektivno, imao je Hajduk više izglednih prilika, dva puta Jairo, pa Dolček, Blagaić, Vušković, Jradi... i zaslužio je pobjedu, no to nimalo ne mijenja ukupno blijedi dojam i 102. minuta nemoći. I to protiv davljenika Intera koji je većim dijelom utakmice igrao s igračem manje!?
Nije ovo ni prvi, vjerojatno ni zadnji put da se Hajduk muči s bunkerom protivnika, prije svega zbog manjka individualne kvalitete u kadru, a ono malo prilika što im se otvorilo iz akcija uigravanih na treninzima, upropastili su početničkim pogreškama. Ako se u ovakvim utakmicama ne postigle gol iz prve prilike ili protivnikove pogreške, Hajduk se nađe na mukama, i tu se ništa nije promijenilo u skoro tri mjeseca prisilne stanke. Sve smo ovo već vidjeli i u prvom dijelu, ali i u ranijim sezonama... Hajduk nema ni individualnu kvalitetu ni protuigru za bunkere suparnika.
Tudor je istina pokušavao nešto napraviti zamjenama, uveo je pet svježih igrača, promijenio sustav igre, gurnuo stopera u špicu..., na koncu je i uspio, u akciji za gol sudjelovale su tri zamjene, Jradi, asistent Brnić i strijelac Dimitrov. No sve to je plod improvizacije, da nije, svi bi oni krenuli od prve minute, a Dimitrov bi bio centarfor, a ne tek pričuvni stoper.
Ne zaboravimo, Tudorova momčad je po primanjima daleko ispred momčadi iz prethodnih sezona, a protiv Intera su podbacili upravo najskuplji i najiskusniji. Od Eduoka koji je ušao u drugom dijelu i malo toga donio, preko Posavca koji je (opet!?) primio gol iz slobodnog udarca s preko 25 metara, Jaira koji je promašio dva zicera, samozatajnog Juranovića i Caktaša koga smo vidjeli tek kod penala..., na koncu do Hamze Barryja, čija loša igra upada u oči i više od ostalih, zbog toga što mu istječe ugovor i na ljeto odlazi iz Hajduka. To se zna odavno, a opet, Tudor je inzistirao da mu se produži ugovor do kraja sezone i dalje ga redovito koristi. Analizirajući početnu postavu i zamjene nejasno je pokušava li Tudor uhvatiti drugo mjesto ili uigravati momčad za iduću sezonu. Ili možda oboje!?
I opet ćemo podsjetiti da Hajduk na poziciji zadnjeg veznoga ima najboljeg igrača iz prošle sezone Darka Nejašmića, koji je i dalje čvrsto prikovan za klupu. Nije Nejašmić ušao ni kao peta zamjena, čak ni kad je u igru uveden Čolina, koji jedno vrijeme uopće nije trenirao zbog obiteljskih razloga. Gdje je 'puklo' na relaciji Tudor – Nejašmić i dalje je nepoznato, a pojašnjenje kako 'igraju oni koji se nametnu na treninzima' držalo bi vodu kad bi Hajduk igra dobro i nizao sigurne pobjede. Ovako...
Da ne bi ispalo kako je sve bilo loše, dobre role vidjeli smo kod povratnika u postavu Dolčeka i mladog stopera Vuškovića, Blagajiću se neke pogreške mogu tolerirati zbog mladosti, a po lijepom će debi pamtiti i asistent Brnić... No ako se Hajduk želi vratiti na drugu poziciju, stariji i iskusniji igrači morat će dati puno veći doprinos, a Tudor će morati pronaći neko rješenja za protivničke bunkere. Jer, napadat će ih gotovo u svakom susretu na Poljudu, i na većini gostovanja...