Poznavajući ga, inače bi vrisnuo, pogledao prema protivniku, možda mu nešto i rekao. Onako, tipično golmanski. Ovaj put, kada je obranio drugi peterac Lorenu Fatoviću, onaj nakon kojeg je Cosmin Radu zabio idući za prvi naslov prvaka Hrvatske Mladosti nakon 13 godina, samo je stisnuo šaku i pogledao prema gore. Zahvalio se.
POGLEDAJTE VIDEO:
Scena sljedeća. Iako je kapetan, a oni imaju čast prvi podići pobjednički pehar, prepustio je taj čin Raduu, čovjeku, velikanu koji je igrao zadnju utakmicu u karijeri. Ivan Marcelić (27), osim što je obranio dva peterca Fatoviću, a to valjda nitko nikada nije u ovoj konkurenciji, još je i prije svega pokazao ljudskost, kolegijalnost, sve ono što sport i je.
Da ste ga pitali prije 12 mjeseci hoće li slaviti prvi naslov prvaka države sa svojim klubom... Pa s 90-tnom sigurnošću odgovorio bi vam negativno. Na oprilike toliko posto bio je riješen njegov odlazak u francuski Noisy-le-Sec, ali Mladost je u pet do 12 pronašla način i sredstva zadržati i njega, kao i kostur šampionske ekipe, štoviše, još je malo i pojačati.
Isplatilo se višestruko. Zapravo, kada pogledate podatak da su mladostaši izgubili zadnja četiri raspucavanja peteraca (prošle godine u finalu prve dvije utakmice, ove godine četvrtfinale Eurokupa protiv Vouliagmenija te polufinale Regionalne lige protiv Radničkog), negdje im se konačno moralo vratiti. Marcelić se raskrilio u pravi trenutak.
Izbornik Ivica Tucak nije ga vodio na olimpijske kvalifikaciije u Rotterdam jer, priznat će to i sam Marca, Jugov Toni Popadić u tom je dijelu sezone jednostavno bio u boljoj formi. Štoviše, znate već, da nije bilo Popa, ne bi ni Hrvatske u Tokiju. Pa ima li bolje motivacije jednom sportašu za povratak na svoju, kakva god ona bila, najvišu razinu?
A Marcelić je malo posebniji sportaš od drugih. Baš u vrijeme kad se počeo baviti vaterpolom, još s 10 godina, saznao je nešto čega jedan desetogodišnjak nije mogao biti najsvjesniji. Da boluje od dijabetesa. Prepreka? Kao što vidite, skoro pa nikakva!
- Moj je tip 1, onaj koji se ne može prevenirati. A otkrili smo ga sasvim slučajno, roditelji su mislili da sam prehlađen i odveli me kod liječnika, a tamo su mi u krvi pronašli veliku razinu šećera. Međutim, u ovih 17 godina još nisam naišao na osobu koja nije imala razumijevanje oko toga. Živio sam i trenirao najnormalnije kao i svi drugi, ništa lošije ili sam morao zbog toga izostati s nečega - govorio je posve otvoreno kapetan Mladosti u više navrata.
Ipak...
- Znaju se, naravno, dogoditi problemi kod velikih napora, ali kad se dogode, svi znaju što je i nema drame oko toga. Jednom mi se, pak, na pripremama reprezentacije dogodilo da mi je tijekom treninga pao šećer, a nisam nikome rekao. Izgledalo je dosta ružno na kraju jer sam doslovno plazio, ali nisam htio nikome reći jer sam mislio da će me gledati sa sažaljenjem i kao manje vrijednog. Nakon toga sam naravno "popio" nekoliko lekcija od izbornika Tucka.
Vjerovali ili ne, za sportaše čak ima i nešto dobrih strana kada su u pitanju performanse...
- Inzulin je jedan od najjačih dopinga na svijetu koji ja, na sreću ili na žalost, mogu koristiti legalno. Imam terapijsko izuzeće od Hrvatske antidopinške agencije tako da kad nam dođe doping-kontrola, samo to priložim i sve je u redu. Jedini komentar s kojim se susrećem u svlačionici prije utakmice kad kontroliram šećer jest, doslovno, "lako tako".