Beč, 2008. Tisuće hrvatskih navijača okupirali su grad vjerujući da će Luka Modrić i društvo izbaciti Tursku i dohvatiti polufinale Europskog prvenstva. Nismo, ali atmosfera koja je tada vladala u Beču ostat će zauvijek u sjećanju. Danas, 12 godina poslije, opet se sprema invazija na Beč. Opet je Europsko prvenstvo i opet se lovi polufinale. Hrvati su pokupovali sve ulaznice, grad je obojan u crveno-bijele kockice i svi vjeruju u pobjedu. O porazu nitko ne razmišlja. Kakav poraz, budite ozbiljni.
- Navijači pokazuju poseban odnos, ljubav, simpatiju... Kad su iz nas, kad su blizu klupe, osjetite neku dodatnu snagu. Evo, neki dan smo doživjeli da nam peku kolače i nose nam u hotel, možda smo gladni.. Ma, teško je opisati, osjećamo se kao domaćini - kaže Lino Červar.
Huk s tribina, već na zagrijavanju, tjera protivnicima strah u kosti. Navija se 60 minuta, nema odmora, nema stajanja. Jer, kako piše na jednom transparentu - "Za Hrvatski svi kao jedan". Tako i jest. Sinergija tribina i parketa, navijača i igrača, vuče Hrvatsku prema naprijed, vuče ih prema polufinalu. U Beč su stigli iz svih krajeva Hrvatske. Djeca, odrasli, žene, pa i bake odjeveni su u hrvatske dresove.
- Putovali smo osam sati iz Slavonskog Broda, nije nam žao, sve da vidimo naše dečke - pričaju dvije sredovječne žene.
U ovakvoj utakmici, u kojoj Hrvatska lovi polufinale, podrška može biti presudna. Jer, Nijemci su kupili tek 1000 ulaznica, ostalih 10.000 - Hrvati.
- Oni su naša snaga, daju nam vjetar u leđa. Ma kad pogledam prema tribinama i vidim sve te navijače, sve te kockice... To je neopisivo - kaže kapetan Domagoj Duvnjak.
Zagrijavanje je počelo večer prije utakmice, hrvatske pjesme odzvanjaju Bečom, na svakom koraku osjetite da se sprema nešto veliko. Osjetite, kako je to rekao Červar, bezgraničnu ljubav.
- Ovako nešto, njihovu istinsku ljubav, kao što je ljubav prema djeci, to se ne viđa često. I zato, hvala im unaprijed, neovisno kako će utakmica završiti, hvala im. Možemo li daleko? Ha, imam neki osjećaj, ali zadržat ću ga za sebe - rekao je Červar, kojemu su Nijemci stara mušterija.
- Imamo malu psihološku prednost jer su oni s porazom gotovi, a mi još imamo šanse. Trebamo pokazati na terenu da je ovo momčad za velike stvari. Nisam euforičan, želim se koncentirati na ono što imamo. Došli smo i malo hendikepirani, ali ništa to ne znači. Kada igrači ginu jedan za drugoga, kada uživaju u momčadskoj igri, u disciplini, to mora biti do kraja... Gdje god idem, suočavam se s Nijemcima, na najvažnijim utakmicama, koje su obilježile i moju karijeru i generacije koje sam vodio. Veliki respekt imam prema Nijemcima, velika su zemlja, mi smo mala zemlja, imamo ono što imamo. Oni su rukometna sila, a ne pobjeđuje uvijek sile - rekao je Lino uz blagi smiješak.
Poznavajući ga, taj smiješak znači samo jedno - Hrvatska je spremna za velike stvari. Isti onaj kakav je imao u Portugalu 2003. i Ateni 2004. To je taj Lino. Dvaput im je srušio snove o svjetskom naslovu i olimpijskom zlatu. Ajmo, Lino, idemo im srušiti i snove o polufinalu...
POGLEDAJTE 24 PITANJA S LINOM ČERVAROM: