Davor Vugrinec matirao je Kelavu i nakon što je u Maksimiru pobijedio s Varteksom 1996. te Rijekom 2006. (i u ta dva susreta zabio je “modrima”), uspio je i sa Zagrebom - “pjesnici su dobili 1-0”.
Ovaj gol nije imao bodovnu važnost, ali je skinuo osmijeh s lica Marija Mandžukića. Bio je tužan, prvi put je nosio kapetansku vrpcu, možda i zadnji put. Tako se barem činilo nakon što je pljeskom pozdravio navijače, kao da odlazi.
- Tužan sam, naravno. Zagreb nam je pokvario slavlje. Osobito sam razočaran jer sam bio kapetan - tiho je pričao Mandžukić, ne demantirajući da se sinoć možda i oprostio s Maksimirom.
- Ne bih o tome! Ma, tužan sam zbog svega... Dosta sam već rekao - ostao je tajnovit Mandžo.
Priču o njegovu odlasku pojačala je informacija da je u Zagrebu viđen Klaus Allofs, sportski direktor Werdera iz Bremena. Mandžin menadžer Ivan Cvjetković bio je prošli tjedan u Istanbulu na utakmici finala Kupa Uefe Šahtar - Werder i navodno je već tamo dogovorio Mandžukićeve uvjete u trofejnom klubu iz Bremena.
Čekalo se samo koliko će ponuditi ne baš rasipni Werder, koji je prodajom Diega u Juventus za 33 milijuna eura napunio blagajnu i nije mu teško “iskeširati” deset milijuna eura, koliko za najboljeg igrača lige navodno traži Zdravko Mamić.
A ako je Allofs doista bio u Zagrebu, onda je posao vjerojatno ipak blizu kraja jer sportski direktori obično stižu tek na “stisak ruke”.
- Ne bih ništa o tome, imam ljude koji se brinu za to - ostao je Mandžo “zakopčan” i na pitanje o odlasku u klub sa sjevera Njemačke odgovorio molbom: “Mogu li sada ići, jako se žurim?”.
Sjeo je u svoj bijeli Audijev terenac zatamnjenih stakala i nestao.