Zapravo mi je prezime, ono hrvatsko, Skokandić. Ali kako sam prvorođeni sin, majka je htjela da naslijedim ime njezina oca. Zato ja jedini u obitelji nosim majčino prezime Ripata, dok su moje dvije sestre Dana-Vedrana i Marta Skokandić. Otac je Francesko Skokandić, a majka Rosaline, djevojački Ripata.
Predstavio nam se tako Antonio Ripata (28), još jedan ragbijaš hrvatskog porijekla koji je zaigrao za našu reprezentaciju. Ali prvi koji je igrao i za Cookovo Otočje!
- Moj se otac preselio u Novi Zeland u studenom 1992. Kao najmlađi od tri sina, otišao je potražiti priliku da zaradi, kako bi mogao pomagati roditeljima i braći. Odrastanje kao prva generacija Novozelanđanina, s podrijetlom iz Hrvatske i Cookova Otočja, bilo je izazovno, tim više što engleski nije materinji jezik ni jednom od mojih roditelja, jer majka govori maorski. Uvijek sam bio ponosan na podrijetlo s obje strane, ali tek krajem 2016. doznao sam više o hrvatskim korijenima, kada sam upoznao očeve rođake Patriciju i Marka Lavus te moju praujnu Maru Lavus. Teta Mara, Mark i Patricia upoznali su me odakle potječeno, iz Zrnova s Korčule, o mjim korijenima i gdje pripadam - priča nam i ponosno nastavlja:
- Posjetio sam Korčulu 2017. Posebno sam imao sreće što sam upoznao tetu Maru, najstariju sestru moga djeda. Ona će uvijek imati posebno mjesto u mome srcu jer ona je najbliže što sam ikad bio svom djedu, kojeg nikad nisam upoznao, to mi je ostala životna želja. Susret s njom otvorio mi je povezanost i ljubav prema Hrvatskoj, toga sam dana doznao toliko toga o svojoj obitelji i tko sam ja i koga predstavljam. Čuo sam koliko su se ona, te moji baka i djed mučili u životu prožetom ratom i teškoćama u svom selu, te snazi i hrabrosti da prežive i krenu dalje sa životom. Te vrijednosti živim svaki dan.
Ragbi mu je, kao i svakom djetetu u Novom Zelandu, bio prvi sport. Ali najprije je zaigrao za reprezentaciju Cookova Otočja.
- Ma htio sam ja igrati za Hrvatsku otpočetka, preko ragbija otići u Hrvatsku 2018. Tada sam i pokrenuo proceduru dobivanja državljanstva, ali zbog pandemije korona virusa nisam uspio završiti je. Pa se ukazala prilika da predstavljam majčinu državu i nisam to želio propustiti. Čak sam se sučelio s ponajboljim igračem svijeta Benom Tameifunom, koji me naučio razne tajne igranja u skupu. Do tada nisam znao puno ni o svom podrijetlu s majčine strane pa mi je to pomoglo da naučim štošta o njihovoj kulturi i običajima. Kao što sam sad preko ragbija naučio o hrvatskoj kulturi. Uz kavu...
Ripata je igrao za Hrvatsku ovaj mjesec protiv Švedske i Litve u Zagrebu, a jednomjesečni će boravak završiti nakon subotnjeg gostovanja u Luksemburgu.
- Nažalost, obitelj s Novog Zelanda nije me mogla doći u Zagreb gledati zbog posla, ali javili su mi koliko su ponosni što ih predstavljam. Nadam se da sam ispunio njihova očekivanja. A u druženju s igračima otkrio sam koliko su predani i strastveni oko ragbija, i to nikad neću zaboraviti niti uzeti zdravo za gotovo.
Tko ga je kontaktirao da igra za Hrvatsku?
- Pohađao sam jednu od prestižnijih škola u Novog Zelandu, Auckland Grammar School, i suigrači odande povezali su se s izbornikom Anthonyjem Pošom, koji je također igrao za tu školu i također ima hrvatsko podrijetlo.
Antonio se ističe i brojnim tetovažama.
- Imam ih devet. Na prsima je statua Herculesa kako nosi lava iz Nemee, kojeg je, prema mitologiji, ubio, te riječi Kairos & Kronos preko ramena. Iako su to grčke riječi i grčka mitologija, povezujem ih s vrijednostima prema kojima pokušavam živjeti. Vrijednosti koje su mi dida, baba i teta Mara pokazali probijajući se kroz životne teškoće, kao i djed i baka s majčine strane. Planiram ih još, svakako i s hrvatskim motivima.
Ripata je bio jedan od manekena iz ragbijaške reprezentacije u akciji udruge Indigo za pronalazak doma odbačenim psima.
- Sjajna inicijativa, da se pomogne psima pronaći dom. Nisam toliki ljubiotelj kao moj suigrač Ilija Biškić, koji ima šest pasa, ali jako ih volim. Moja obitelj ima staforda Tahija. Jako mi nedostaje...