Nakon utakmice protiv Istre (2-0) čudom su se čudili navijači Hajduka nemoći njihovih ljubimaca na terenu. Nije trebalo biti baš preveliki nogometni stručnjak da bi se zaključilo kako nešto ne štima, kako manjka trke, pogotovo sinkronizirane, kako manjka energije, kako igrači ne mogu do kraja odraditi presing... A da to nije bio tek dojam s tribina, potvrdio je nakon utakmice i novi trener Damir Burić.
- Neki igrači poput Jradija, Gyurcsa... nisu više mogli, morali smo ih mijenjati...
Logično je bilo zapitati kako je moguće da igrači nisu spremni na početku sezone, nakon tek odrađenih priprema te svega tri utakmice, no Burić je preveliki gospodin da bi nešto loše rekao o svom prethodniku.
- Moramo napraviti analizu i popričati s igračima, ne bih želio na brzinu izvoditi neke zaključke. Tek nakon dublje analize imat ćemo potpuniju sliku – bilo je sve što je rekao.
No i bez dublje analize jasno je da je bivši trener Oreščanin namjeravao tempirati formu za nešto kasniji dio sezone, uostalom, potvrdio je to i sam nakon povratka s priprema.
- Čeka nas euro ritam i moramo biti jako pametni i rasporediti snage koliko god možemo, kako bi bili što duže konkurentni u oba natjecanja. Kroz pripreme su svi igrači dobili istu minutažu, a tako ćemo nastojati i dalje – kazao je Oreščanin.
E sad, kako bi Hajduk izgledalo da nije bilo blamaže protiv Gzire, bi li momčad pod Oreščaninom rasla iz utakmice u utakmicu, nikad nećemo saznati, no da danas ne izgleda dobro, to je isto tako činjenica. Baš kao što je činjenica i da nisu dobro izgledali ni u Sloveniji, što se tada pravdalo ''kombiniranjem postava'' i već uobičajenom frazom o ''teškim nogama''.
Dobro upućeni uvjeravaju nas kako pitanje tempiranja forme nije jedini razlog ovakvog stanja momčadi, u pitanju je i koncept treninga, famozni ''Verheijen'' koga se Oreščanin, kao i ostali Gojunovi kadrovi, slijepo držao. Daleko bi nas odvela ozbiljnija analiza različitosti sustava rada s igračima i njihovih prednosti i mana, možda je dovoljno konstatirati kako taj sustav apsolutno ne odgovara ni podneblju, a ni mentalitetu i karakteru igrača koji odrastaju na Poljudu.
Nasuprot trošenju energije i zadržavanju posjeda lopte, strpljivom igranju naokolo dok se ne stvori pukotina u protivničkoj obrani, mentalitet Hajduka, Splita i Dalmacije je nešto posve drugo. Uostalom, dovoljno je baciti oko na tribine, odakle sve pršti energijom i emocijom, da bi se zaključilo kako Hajduk mora izgledati. I zbog toga je već krenula potraga za centralnom špicom, robusnim napadačem kakav u Oreščaninovoj koncepciji nije postojao, jer nije ni bio potreban.
Burićev Hajduk igrat će puno okomitije, a ako netko poučen prvim Burićevim mandatom i sumnja u to, treba dodati i kako Hajduk tada nije mogao kupiti takav tip igrača, pa je Burić slagao momčad po kadru koji je imao na raspolaganju.
Jasno je da odlaskom Oreščanina i Gojuna u povijest odlazi i sustav koji su zagovarali i implementirali u rad svih kategorija Hajduka. Pitanje što će se događati s B momčadi koja je radila u istom sustavu pod paskom trenera Marija Despotovića. Obzirom da bi prva i druga momčad morale surađivati i nadopunjavati se, te pogotovo morale igrati u istom sustavu, pitanje je hoće li se Despotović prilagoditi novonastaloj situaciji, ili će i on za Gojunom i Orešaninom otići s Poljuda.