- Nije lako dobiti Španjolsku pogotovo ne ovakvom razlikom. Nismo ništa napravili, imamo još dva teška protivnika. Proslavit ćemo pola sata, zaboravit utakmicu i idemo na drugu - rekao je Goran Perkovac nakon veličanstvene pobjede protiv Španjolske (39-29) i nastavio se ponašati onako kako se ponaša od kada je preuzeo ulogu izbornika.
Od kada je preuzeo ulogu izbornika Perkovac je miran i staložen i ne leti u euforiju. Nije obećavao čuda i uspjehe, ali je od početka znao što želi.
Čak i kada je reprezentacija odigrala katastrofalne utakmice protiv Nizozemske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, Perkovac nije dopustio javnosti da dodatno okrene leđa reprezentaciji. Stao je ispred igrača, nije dopustio drvlje i kamenje na njih, od kojih su se neki od prvi put našli u reprezentativnom dresu, ali je jasno poručio što želi.
- Nismo ukupno gledano igrali dobro i nismo bili ni blizu kako hrvatska reprezentacija mora izgledati - rekao je tada Perkovac.
Iako zvuči kao floskula, izgledalo je kao da se tom čovjeku može vjerovati. Govorio je to mirnim i staloženim glasom. Kao da je sve navijače pogledao u oči kada je to govorio i obećao da će se on pobrinuti da Hrvatska rukometna reprezentacija ponovno bude moderna, brza. moćna...
Kada se tražio novi izbornik Goran Perkovac žarko je želio sjesti na klupu reprezentacije. Govorio je kako će reprezentaciji dati svoje iskustvo i znanje i kako ima jasan plan što želi. Nije bježao od medijskih istupa, i svakom novinaru odgovarao je na pitanje. Govorio je o budućim planovima i ono najvažnije, poduzimao je korake.
Okupio je stručni stožer, na čelu s Borisom Dvoršekom, čovjekom koji osim rukometnog znanja ima toliko prekrasan sportski stav koji obiluje sportskom drskošću i ne priznavanju nikome da je bolji. Dva frajera koji zajedno dobro fukcioniraju. Jednostavno prekrasno za nas, ali opasno za protivnike.
Potez u kojem je pozvao 35 igrača u Poreč samo da vidi kakvi su i što mu mogu pružiti, nešto je što se trebalo napraviti prije pet godina. Perkovac je okupio sve igrače koji mogu konkurirati za reprezentaciju, izabrao one najbolje i napravio selekciju. Nije bježao od toga da se zovu najbolji koliko god oni bili daleko od reprezentacije.
Kada se izbornik ili trener ponaša tako iskreno i kada jasno da doznanja igračima što želi, onda će mu oni vjerovati. Perkovac je čovjek koji je na klupu sjeo sa zadatkom, jasno ga izložio svima i igrači su mu počeli vjerovati. Na klupi se ponaša kao da igra utakmicu, trči, skače, maše rukama i izgleda kao da bi najviše volio da uđe na trojku u obrani i sastavi nekog s parketom.
Kada dođe time-out Perki ne divlja nego na pristojan način, ali s dozom strogoće objasni igračima što ne valja, pa makar vodili i deset razlike.
Perkovac je izbornik, s velikim I. Gospodin, rukometaš i ono što je najvažnije za rukomet - frajer. Neće se predati pred nikome i zna svoj posao. Igrači su mu vjerovali i realizirali njegove ideje. Pobjeda protiv Španjolske njihova je zasluga ali zato jer su vjerovali Izborniku.
Sada Perkovcu treba vjerovati da će i na drugim utakmicama njegovi igrači pokazati što je pripremio. Svi ljubitelji rukometa moraju smanjiti euforiju i shvatiti da je pobjeda protiv Španjolske tek prva utakmica. Hrvatska nije napravila još ništa za povratak rukometa na stare staze i još uvijek smo bliže tome da ćemo završiti u razigravanju od petog do osmog mjesta što bi bio još jedan veliki poraz za hrvatski rukomet i hrvatski sport.
Ipak, ono što smo svi dobili je vjera. Na klupi reprezentacije imamo dva iskusna mangupa koje bi 16 frajera na terenu pratilo i u bitku ako treba. To je ono što nam je trebalo. Daleko smo, put je tek počeo, ali izgleda da će napokon biti putovanje u kojem ćemo svi uživati. Kako god ono završilo,