Na kraju je lako biti pametan. Sada svi sve znamo, svi su najpametniji. I mi koji smo u rukometu cijeli život i oni koji prate kao navijači i oni koji povremeno bace oko... Svi možemo biti generali poslije bitke.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatska nakon debakla u Kairu
Jedno je sigurno: Svjetsko u Egiptu za nas je gotovo i bilo kakav pogled unazad ne smije biti javni linč, neko iživljavanje na igračima i Červaru. Jer od toga nitko normalan ne može imati koristi, a šteta može biti velika.
I iz najvažnijeg razloga: ni igrači, ni struka to ne zaslužuju. Kritike i analize da, pljuvanje - ne daj Bože! Njima je najteže. Nije fraza nego to 100 posto znam. Bio sam dugo u toj istoj situaciji.
Reprezentacija nam je kroz desetljeće donijela toliko puno radosti i ponosa da ne smijemo biti toliko sitni ljudi pa ih šutirati sad kad im se dogodilo ono što se svakome dogodi - kiks.
Svi smo očekivali više. Oni su sigurno očekivali više. A javnost, kad je vidjela skupinu, kad je vidjela s kim se križamo u drugoj grupi, bila je uvjerena da nam se otvara 'lagani' put do polufinala. To smo mislili svi, uključujući sve u repki.
Ali dogodilo im se ono što nitko nije očekivao. Nisu bili pravi. Ni kad su nakon kikseva sve mogli ispraviti, ni kad im se nakon poraza opet sve otvorilo bili su u nekoj blokadi pa odigrali ispod svoje razine.
OK, Duvnjak je sigurno umoran, nije bilo Stepančića, Karačić se tek vratio, ali... Dvadeset je igrača bilo dolje. Japan, Angolu, Bahrein... Trebali su izvući neki drugi igrači.
Katar nam je dao šansu, Danska je uoči presudne utakmice za nokaut-fazu imala tih silnih problema s virozom i opet nismo napravili što smo trebali. Dakle, svima je jasno da je ovo - neuspjeh.
Ali ljudi, to je naša rukometna reprezentacija, naša Hrvatska. S vrećom osvojenih medalja. I još nešto, jako bitno; ovo je bilo Svjetsko prvenstvo prestiža, a od 12. ožujka nas čeka neizrecivo važna priča: olimpijske kvalifikacije!
Za to im moramo dati podršku. Zato što je to jedino normalno i zato što oni to - zaslužuju. U tom smislu je ovaj neuspjeh u Egiptu zapravo manje bitan, odnosno - kvalifikacije za Olimpijske igre su najbitnije.
Francuska, Portugal i Tunis. To su protivnici koji nas čekaju i moramo napraviti sve da ih dočekamo što spremniji.
S kojim izbornikom? To će odlučiti netko drugi. Što se tiče Lina Červara, sigurno je pogriješio onim istupom o ostavci. Lisac je Lino, možda je mislio time prodrmati momčad, ali ispao je kontraefekt u svakom smislu.
A ponavljam, ni njega ne treba, ne pljuvati nego niti nerealno i pretjerano kritizirati. Zaboravljati sve što je netko napravio kroz toliko silno dugo razdoblje nije ni pošteno ni pametno.