Karlovac je desetljećima bio oličenje nogometnog provincijalizma, šetao se iz treće u drugu ligu i obratno. U gradu od 60.000 ljudi, na tribinama se znalo skupiti jedva nekoliko desetina. I to bi bila premija.
- Trideset. Toliko sam ih prebrojao na prvoj utakmici. Klub se borio da ne ispadne u treću ligu - priča Igor Pamić, tvorac karlovačkog čuda. Do njegova dolaska Karlovac je u najboljim sportskim danima bio grad košarke. No Igor Pamić sve je promijenio. Na tribinama, rezerviranim za 5000 mjesta, čak i po najvećem pljusku nema mjesta. Klub je iz provincijalizma stigao do vrha. Karlovac je bez dvojbe najveći hit i osvježenje hrvatskog nogometa. Veliku zaslugu u podizanju kluba prema vrhu imali su dečki iz Žminja, Pamićeva rodna sela. Igor Pamić, njegova dva sina Alen (19) i Zvonko (18), te Sandi Križman.
- Zagalamio bih ja i na vlastitog sina... Ljudi vide da kod mene nema gledanja kroz prste - priča Igor Pamić. A upravo taj njegov pristup, dok je još bio trener Žminja, impresionirao je čelnike Karlovca, koji su se tad zakleli:
- Dovest ćemo te u Karlovac, kad-tad!
I doveli su ga. A on je na stadion, na kojem je dolazilo jedva 30-ak ljudi, doveo više od pet tisuća. I da, odveo klub do vrha HNL-a.
- Iz momčadi sam odmah odstranio sve koji ne vjeruju da možemo do vrha - kaže Pamić, trener s bogatim igračkim zaleđem. Igrao je u Bundesligi, u Hansi, tamo se i rodila ideja. Mnogi ne znaju što nakon karijere, Pamić je izabrao novu karijeru.
- Trener Ewald Lienen me u vrijeme dok sam bio u Rostocku nagovorio da idem za trenera. I poslušao sam ga - kaže Pamić.

'UZORI SU MI LOŠI TRENER, NAUČIŠ KAK' NE TREBA'
Igor Pamić kaže da nikad nije imao konkretnog uzora.
- Ne! Ako se misliš baviti nogometom, moraš imati 'nešto svoje’. Najviše sam, ipak, naučio od loših trenera. Rekao sam si tako ne smiješ raditi! - kaže Pamić.