Mnogima nije drag zbog pretjeranog veličanja samog sebe, no upravo zbog takvog divovskog samopouzdanja Zlatan Ibrahimović je napravio veličanstvenu karijeru kojoj je došao kraj ovog ljeta kada se na San Siru oprostio od nogometa. Pola godine je odmarao i uživao u životu pa odlučio se vratiti u klub koji mu je toliko prirastao srcu. Postao je viši savjetnik za vlasništvo i menadžment u Milanu.
Naviknuli smo na njegovu grubu vanjštinu i namršteni pogled, što je možda i posljedica teškog djetinjstva, ali ima Zlatan i emotivnu crtu koju ne pokazuje često. U autobiografiji 'Ja sam Zlatan Ibrahimović' otkrio je jedan od najtežih trenutaka s kojim se susreo u životu.
Ibrahimovićev sin je bio bolestan u djetinjstvu
Bilo je to prije 17 godina. Njegov prvi sin Maxi je odmah po rođenju imao zdravstvenih problema, a Zlatan je tada shvatio da novac i slava apsolutno ništa ne znače u tim trenucima.
- Kod Maxija je sve bilo drukčije, primijetili smo da puno povraća. Osim toga, nije se udebljao nego je smršavio. Nismo znali zašto, je li to normalno? Povraćao je neprestano, nismo znali razlog i mora li toliko povraćati. Razgovarao sam s obitelji i prijateljima i svi su me tješili da nije ništa strašno... Pokušavao sam se utješiti - napisao je švedski nogometaš.
Uhvatila ga je panika. Supruga Helena Sager i on nisu znali što napraviti, šokirala ih je vijest kada su doznali im je sin bolestan. Prvi put u životu osjećao se nemoćno.
- Cijelo tijelo mi je bilo u grču. Nikad se nisam tako osjećao, ni blizu. Dok nisam dobio dijete, bio sam gospodin Nedodirljivi. Mogao sam biti ljutit i lud, pokazati sve moguće emocije. I sve se moglo riješiti ako si čvrst, uporan, ali ovo nije bilo ništa od toga. Bio sam nemoćan, jednostavno nisam mogao napraviti ništa. Maxi je iz dana u dan bio sve slabiji, bio je tako mali da se vidjelo da je kost i koža. Izgledao je kao da ga život želi napustiti.
Brata je spustio u grob
Pamti svaki detalj dana kada je Maxi morao na operaciju želuca.
- Ne sjećam se puta do bolnice. Sjećam se samo bolničkih hodnika i mirisa. Trčao sam i pitao samo gdje je moj sin, na kraju su me odveli do velike dvorane gdje je Maxi ležao u inkubatoru. Bio je manji nego ikada... Imao je cjevčice kroz tijelo i nos. Kao da mi je srce iščupano iz grudi. "Volim vas oboje. Ti si meni sve. Ali ne mogu ovo podnijeti. Nazovi me za sve što trebaš", rekao sam Heleni i pobjegao iz bolnice - piše u autobiografiji.
Srećom, operacija je prošla odlično, Maxi se sjajno oporavio i izrastao u mladića koji je od oca povukao nogometne gene. Danas je talentirani 17-godišnjak koji igra za mladu momčad Milana.
- Maxi još uvijek ima ožiljak. Osjeća se zdravo kao i sva djeca njegove dobi i toga se često sjetim. Iskreno, daje mi bolji pogled na život - napisao je Ibrahimović.
Njegov sin se uspio oporaviti, ali Zlatan je 2014. godine doživio tešku obiteljsku tragediju. Izgubio je brata Sapka koji je preminuo nakon duge i teške bolesti u 41. godini života. Dženaza je bila u krugu obitelji, a zajedno s ocem je spustio brata u mezar (grob). Od slične bolesti su preminula dva švedska nogometaša, a sve ga je emotivno slomilo.
Te iste godine je po osmi put osvojio nagradu za najboljeg švedskog igrača pa u suzama, na dodjeli, poručio:
- Još živim dječački san kada je nogomet u pitanju. Sve ove nagrade koje sam dobio i koje još uvijek dobivam dokaz su da je netko učinio nešto dobro i da je dobar u onome što radi. Ali sve palo pod sjenu onoga što se dogodilo Klasu i Pontu, a ja sam imao brata koji je također preminuo u sličnim okolnostima. Dakle, postoji život pored ovog (nogometnog života) koji je puno važniji...