Samo ozdravi nam ti, Mladene, poručili su Ultrasi vinkovačke Cibalije na transparentu uz bakljadu kad je javnost u listopadu 2021. doznala za tešku bolest legendarnog nogometaša HNL-a Mladena Bartolovića (47). Zavidovićka ikona boluje od karcinoma i treba mu pomoć. Ivan Rakitić (36) je prvi dres u Hajduku koji je nosio na predstavljanju odlučio donirati udruzi Bilo srce koja će ga dati na aukciju, a prihod će ići za Bartolovićevo liječenje.
- Zasad je, Bogu hvala, dobro. Dobro se osjećam i radim. Uz Božji blagoslov sve će to proći i izaći na dobro. Trenutačno radim u Cibaliji, u školi nogometa, selekcija početnici - rekao je Bartolović u ožujku gostujući u emisiji Hajduk Digital TV-a, no u međuvremenu mu se stanje pogoršalo.
Početkom mjeseca njegova je Cibalia organizirala humanitarni malonogometni turnir "Za Bartola" i revijalnu utakmicu klupskih ikona i navijača. Njegov bivši trener Mile Petković (70), za kojega je Bartolović kazao da je među onima koji su na njega ostavili najveći trag, kad se doznalo o bolesti za 24sata rekao:
- Od prvog dana pratim njegovu zdravstvenu situaciju, Mladen ima tešku bolest. Puno sam se naplakao razgovarajući s njegovim bratom. Na malog Bartola gledam kao na svoje dijete, roditeljima je najteže kad im djeca imaju problema sa zdravljem. Pobijedio je u puno ozbiljnih utakmica, pobijedit će i u ovoj priči.
Svega mjesec dana prije nego što je doznao da boluje od karcinoma Bartolović je briljirao na haklu.
- Podsjetio me na one dane kada je kao igrač Zagreba odigrao najbolju sezonu u karijeri, kada je na kraju i proglašen najboljim igračem lige. Bio je eksplozivan kao loptica, tako da je ova priča sa zdravljem za sve koji ga znaju bila veliki šok. Ali Bartol je pozitivac, očekujem da će sve biti OK, a svi prijatelji će mu biti na raspolaganju.
Navijači Cibalije su mu poručili: "Bartole, pobjeđivao si ti i puno veće frajere, ne sumnjamo da ćeš predriblati i ovoga". Skupljali su i novac za njegovo liječenje.
- Mladen je stvarno izvrstan dečko, nije niti pio niti pušio, ali nitko ne može znati što u životu donosi sutra. Srećom, uz sebe ima sjajne ljude, pa i kuma Marija Lučića koji mu je cijele dane na raspolaganju - dodao je Petković.
Almir Turković (53) s njim je igrao u Hajduku.
- Iz vlastitog iskustva znam da je podrška važna, i ja sam imao zdravstvenih problema i bilo mi je drago čuti kad su mi se mnogi dragi ljudi sjetili, poslali poruku i nazvali. Potvrda je to da si napravio neke lijepe stvari u životu. Bartol je pošten čovjek i veliki radnik, vjerujem da će još puno dobroga dati svojoj obitelji i nogometu.
Vladimir Balić (53) surađivao je s njim i u Cibaliji, gdje je bio sportski direktor.
- Bilo je to jako stresno razdoblje za obojicu, već sam tad vidio njegove kvalitete, odavno znam kakva je poštenjačina i kakav je čovjek. Treba mu vremena da se oporavi u krugu obitelji, a ja ga jednog dana vidim kao prvog trenera Hajduka jer ima sve što je potrebno za tu poziciju, i puno znanja i pošten odnos, puno toga on još može dati nogometu. Mladen je među najboljim ljudima koje poznajem - kazao nam je Balić 2021.
'Da nije bio rata, postao bih profesionalni košarkaš'
Mladen Bartolović danas živi u Nuštru, a sva tri sina bave se sportom.
- Najstariji je trenirao nogomet, pa prestao. Ne može se odlučiti što bi htio. Srednji sin igra nogomet, a najmlađi zna da bi htio biti rukometaš - rekao nam je Mladen jednom prilikom i dodao:
- Do 15. godine sam trenirao košarku. Visok sam samo 169 cm, a bio sam jako dobar košarkaš. Ne morate me pitati što sam igrao, haha, jasno bio sam playmaker, baš i nisam mogao biti centar. Da nije bilo rata, lako moguće da bih postao profesionalni košarkaš, da nikad ne bih postao nogometaš. Svi se danas čude kako sam tako nizak mogao biti košarkaš, ali kad se sjetim, bio sam baš odličan.
Segesta, Cibalia, Dinamo, Zagreb, Hajduk i opet Cibalia. To su bili klubovi za koje je igrao u Hrvatskoj. Samo je dvaput odlazio vani. Jednom u Njemačku u Saarbrücken i u Iranu u Foolad.
- U Njemačkoj me vodio Klaus Toppmöller, a u Iranu Luka Bonačić. Izdvojio bih trojicu trenera od kojih sam najviše naučio i koji su, na neki način, na mene ostavili najveću trag. To su Mile Petković, Klaus Toppmöller i Zoran Vulić. Volim trenere koji su čvrsto na zemlji - govorio je Bartolović, koji se prisjetio svojeg boravka u Iranu.
- Tamo su stadioni od moćnih do onih "Bože sačuvaj". Sjećam se da sam tamo jeo puno tjestenine, oni obožavaju tjesteninu, a to miješaju s majonezom, to kad nas baš i nije slučaj. Proveo sam tamo jednu sezonu, a u Iranu sam bio nekoliko godina prije te 2009. godine s reprezentacijom BiH. Svidjelo mi se, pa sam htio tamo otići odigrati jednu sezonu.
Ringišpil Mikiću i dalje se pamti
Za Dinamo je igrao u sezoni 2003/2004., a u Hajduku od 2006. do 2009.
- Nemojte me pitati za koga danas navijam kad se igra derbi. Neka to ostane tajna. U Dinamu me vodio Nikola Jurčević, a u Hajduku sam tih sezona promijenio nekoliko trenera. Najveći trag je ostavio Zoran Vulić. Uvijek ću pamtiti pobjedu nad Dinamom u Maksimiru 2008. Šteta je što nisam zabio gol nakon što sam sjajno okrenuo Mikića. To je dribling po kojemu me pamte, a imao sam ja još puno sjajnih poteza, ali eto taj je najviše svima ostao u sjećanju - kaže Bartolović i dodaje:
- Osvojio sam Kup s Dinamom 2004., to mi je bio i jedini trofej u karijeri. Žalim za porazom s Cibalijom u finalu Kupa od Osijeka 1999. godine. To nikad nisam prebolio. Igrao sam s mnogim sjajnim igračima. Najbolji napadači s kojima sam igrao su Ivan Bošnjak i Eduardo da Silva, s kojim sam jednu sezonu proveo u Dinamu.
Karijeru je završio 2015. godine. Od 2004. do 2008. igrao je za reprezentaciju BiH. Imao je 17 nastupa i jedan gol. Najvažnija životna utakmica još nije gotova, a Mladen u njoj neće igrati sam. Uz njega je kompletan hrvatski nogomet.