Sport je paradigma života ili dio života, ali... Dio. Tek dio. Koji nas svakodnevno uči o istinski važnim 'stvarima' u životu.
Evo što se dogodilo u Parizu po završetku meča trećeg kola Roland Garrosa, kako su emocije ponijele dvojicu muškaraca i jednog dječaka; Nicolasa (37), Nathanaëla (7) i Leonarda (32)...
Francuz Nicolas Mahut u četiri je seta izgubio od Argentinca Leonarda Mayera (6-3, 6-7, 4-6, 6-7). Nikakvo iznenađenje. Mahut je 252., a Mayer 68. tenisač svijeta, ali... Zbog dva tie-breaka, zbog toga što je zapravo bio blizu pobjedi i zbog toga što je izgubio u svom gradu Mahut je poraz doživio emotivnije nego inače.
Sve je to s tribina vidio njegov sedmogodišnji sin Nathanaël i onako dječje nesputano i iskreno otišao zagrliti svog tatu. Mahut bi morao biti od kamena da mu se ne dogodi ono što se na kraju dogodilo. Krenule su suze.
Plakao je Nicolas, plakao je Nathanaël, a kad je vidio što se događa zaplakao je i Leonardo Mayer. Plakali su i pobjednik i gubitnik i sin koji ga je došao tješiti. A vjerojatno i dobar dio gledatelja.
Mayer je Nicolasa i Nathanaëla, zajedno s gledateljima, ispratio aplauzom. I sam je otac dvoje djece, sve mu je bilo jasno, zato ni on nije mogao zadržati suze.
Sportski je poraz - nebitan. Mahutu je poraz samo pokazao koliko je zapravo sretan čovjek. A ta sreća nema nikakve veze s tim je li neki meč završio 1-3 ili 3-1. To je samo sport. Nevažan i apsolutno nebitan u usporedbi s jednim jedinim dječjim zagrljajem.