Nekim ljudima se životni poziv nametne sam od sebe, a jedan od njih je jedriličar Filip Jurišić (27), koji se rodio i odrastao na otoku Hvaru, uz majku Jelenu i oca Edija koji su bili jedriličari. Bio je i dida Davor, koji je za svoj gušt jedrilicom oplovio cijeli Jadran, a u barku je uvukao i malog Filipa, koji ni plivati nije znao kad ga je vodio 'na ribe'. A mali Filip je toliko ozbiljno shvaćao bacanje vrša i ribolov, da ga ništa nije moglo u tome spriječiti.
Stariji ribari bi ga znali zezali i u šali mu govoriti: ''Nemoj biti Gašo, pomozi didi''. Ovo Gašo je skraćeno od 'lijeni Gašo' kako se u šali u Dalmaciji naziva one koji baš i ne vole raditi. I tako je marljivi i vrijedni Filip, ni kriv ni dužan, iz šale dobio nadimak koji mu je ostao do danas. Za razliku od većine nadimaka koji precizno opisuju osobnost onoga tko ih nosi, Filip je upravo sve suprotno od 'lijenoga Gaše'...
Plivati je naučio s četiri godine, ubrzo nakon toga uskočio je u 'optimist' i počeo jedriti, a već s devet godina petkom bi hitao na katamaran ili trajekt te se sam uputio u Split, kako bi vikendom trenirao s jedriličarima Mornara.
- Mornareva škola jedrenja bila je najbolja i najtrofejnija, i ako si želio biti najbolji, to je bila logična opcija. Trebalo se žrtvovati, nije bilo lako, ali do završetka osnovne škole svaki petak sam putovao u Split, iz trajektne luke pješke odlazio do Mornara i kasno nedjeljom vraćao se u 23:30 na Hvar. Boravio sam tih par dana kod bake Rade Domančić ali čim sam upisao srednju školu preselio sam se u Split. Tada sam vikendom putovao kući na Hvar. Vrlo brzo sam se osamostalio, čak sam živio i kod trenera Ede Smoljenovića u kadetima... - priča nam Filip, koji je kao talentirani jedriličar vrlo brzo došao u ruke trofejnog trenera Joze Jakelića, koji mu je i danas trener u olimpijskom programu laseraša.
- Ima nas nekoliko, s nama trenira i par stranaca i konkurencija nam svima pomaže. Svi prolazimo isti program treninga, borimo se s konkurencijom, a trener Jozo nas gura podjednako. Tonći je najstariji i svojim rezultatima zaslužuje status koji ima, baš kao i Pavlos. Mene kao najmlađega to motivira da budem što bolji.
Filip je napravio iskorak i ove godine iskočio u prvi plan, nakon osam godina vladavine Tonćija Stipanovića preuzeo je primat u klasi laser i osvojio naslov državnog prvaka. Pored klupskog kolege koji je šest godina stariji, koji ima srebro iz Rio de Janeira, koji ima šest medalja na SP i EP i koji mu je i rival i uzor.
- Dugi niz godina među nama na treninzima vlada velika borba u kojoj odlučuju nijanse. Ja sam ove godine napravio iskorak i pobijedio. Jako sam zadovoljan, iako, Tonći je i dalje naš kandidat za OI u Tokiju, a ja sam fokusiran na Pariz 2024. godine. On je šest godina stariji i moram čekati svoju priliku i u međuvremenu se fokusirati na pripreme za EP i SP - kaže Filip, koji se nalazi među deset najboljih jedriličara u klasi Laser na ljestvici Svjetske jedriličarske federacije i žarko želi okruniti svoju dosadašnju karijeru nastupom na OI u Parizu...
No sustav olimpijskog bodovanja je surov, iz Hrvatske može ići samo jedan najbolji jedriličar u svakoj klasi...
- Tonći je broncom na SP-u u Melbourneu potvrdio svoje mjesto u Tokiju i nisam nimalo nesretan zbog toga. I u drugim zemljama je tako, idu samo najbolji... Treba samo trenirati, biti strpljiv i čekati svoj red - kaže Filip, koji je na otvorenom prvenstvu Hrvatske bio drugi, a Stipanović je bio četvrti. Prvi je bio Cipranin Pavlos Kontides, treći Mađar Jonatan Vadnai... no oni nisu ulazili u kvotu za prvenstvo Hrvatske, pa je treći na koncu bio Milan Vujasinović.